Iako su se nakon oktobarskih izbora spominjale različite kombinacije za formiranje vlasti, uključujući i mogućnost velike koalicije SDA, SDP-a i HDZ-a, prema pouzdanim informacijama "Dnevnog avaza" SDP je ispao iz kombinatorike o pravljenju buduće vlasti.
Predsjednik SDA Bakir Izetbegović već je javno naznačio u kojem pravcu želi voditi pregovore. Poručio je da se ide prema koaliciji stranaka koje su se protivile politikama Trojke, uz uvažavanje izbornog rezultata i vodeće pozicije SDA.
Takva koncepcija teško može uključivati SDP, stranku koja je bila okosnica dosadašnje federalne vlasti i jedan od glavnih političkih protivnika SDA.
Međutim, razlozi za izbjegavanje koalicije sa SDP-om nisu samo političke prirode. Postoji i vrlo konkretna računica zbog koje bi takav savez mogao predstavljati ozbiljan rizik za SDA.
Pobjednik izbora, manjina u vlastitoj vladi
Prema utvrđenim izbornim rezultatima, SDA je osvojila 31 mandat u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, SDP 16, a koalicija predvođena HDZ-om 15. SBiH je osvojila devet mandata.
Upravo raspored političke moći unutar buduće izvršne vlasti predstavlja jedan od ključnih problema eventualne koalicije SDA, SDP-a i HDZ-a.
Naime, HDZ i SDP tokom prethodnog mandata razvili su partnerski odnos i iskustvo zajedničkog upravljanja institucijama. Njihov ponovni ulazak u istu vladu, ovog puta sa SDA, otvorio bi mogućnost da ministri ove dvije stranke nastave koordinirano djelovati, a u pojedinim pitanjima zajednički nastupaju protiv najvećeg koalicionog partnera.
Time bi se SDA mogla naći u paradoksalnoj situaciji: stranka koja je osvojila najviše glasova i mandata ne bi nužno imala odlučujuću riječ u vlastitoj vladi.
U praksi bi takav odnos otvarao prostor za međusobna uslovljavanja, blokade i političke ucjene. Umjesto da upravlja procesima, SDA bi mogla biti prisiljena neprestano pregovarati s dva partnera koji već imaju uspostavljen mehanizam političke saradnje.
Zašto preuzimati tuđe afere?
Drugi problem je političko naslijeđe SDP-a.
SDA je tokom protekle četiri godine svoju opozicionu politiku u značajnoj mjeri gradila na kritici rada Trojke, uključujući način upravljanja javnim preduzećima, kadrovska imenovanja, odnos prema javnim finansijama, proglašavanje ugovora o gradnji sarajevskih tramvjskih pruga javnom tajnom i kontroverze koje su pratile pojedine funkcionere vlasti.
Ulaskom u koaliciju sa SDP-om SDA bi, barem politički, preuzela dio odgovornosti za stranku čiji je rad prethodno osporavala.
Istovremeno bi SDP dobio priliku da nastavi participirati u vlasti uprkos izbornom nazadovanju u odnosu na SDA, dok bi se razlika između pozicije i opozicije, na kojoj je počivala predizborna retorika, praktično izbrisala.
Za Izetbegovića bi bilo posebno teško objasniti biračima zašto bi nakon četiri godine oštrih međusobnih optužbi upravo sa SDP-om trebao graditi novu vlast.
Američka ambasada i priča o SBiH
U međuvremenu se u političkim krugovima bliskim Trojki pojavljuju i tvrdnje da se Ambasada Sjedinjenih Američkih Država navodno protivi ulasku Stranke za Bosnu i Hercegovinu u buduću vlast.
Takve tvrdnje, koje se povezuju s političkim interesima stranaka Trojke, zasad nisu potkrijepljene javno potvrđenim stavom američke ambasade, te se u prvom redu mogu tretirati kao spin pojedinih političkih krugova kojima je cilj pod svaku cijenu o(p)stati u vlasti.
Zbog toga ih je teško tretirati kao ozbiljan argument u pregovorima, a još manje kao dokaz da Vašington pokušava određivati sastav buduće federalne vlade.
SBiH, koju predvodi Semir Efendić, na izborima je značajno ojačala i predstavlja jednog od izvjesnih partnera SDA, ideološki svakako bližeg od SDP-a.
Upravo zato eventualno pozivanje na američki autoritet, bez jasne potvrde zvaničnih američkih predstavnika, može biti shvaćeno kao pokušaj kao stvaranja lažne slike u javnosti da bi koalicija sa SBiH navodno bila suprotstavljeni interesima SAD koji su najvažniji partner biH.
SDA pred izborom partnera
Predstojeći pregovori neće se, međutim, svoditi samo na odnose SDA, SDP-a i SBiH. Ključnu ulogu imat će HDZ, kao i pitanje osiguravanja većine u oba doma Parlamenta Federacije BiH, uz ustavne procedure za imenovanje Vlade.
Dosadašnji kontakti Izetbegovića i predsjednika HDZ-a Dragana Čovića pokazuju da su ove dvije stranke ziceri u novoj vlasti.
Ono što se iz dosadašnjih izjava i političke računice može zaključiti jeste da bi uključivanje SDP-a otvorilo čitav niz problema koje SDA ne bi imala u istoj mjeri s partnerima iz dosadašnje opozicije.
Za SDA se zato postavlja jednostavno pitanje: zašto bi nakon izborne pobjede spašavala svog najvećeg političkog rivala, preuzimala teret njegovog prethodnog mandata i pristajala na mogućnost da u vladi koju predvodi bude preglasavana?
Sve ukazuje na to da u SDA ipak nisu toliko suicidalni.
