Dok savremena medicina širom svijeta svakodnevno pomjera granice i donosi novu nadu oboljelima, pacijenti u našoj zemlji suočeni su s oskudnim zalihama, zastarjelim metodama i činjenicom da dio troškova moraju snositi sami. Za njih liječenje odavno nije samo borba s bolešću, već i dugotrajna iscrpljujuća borba s inertnim zdravstvenim sistemom.
Svaki nedostatak citostatika na kliničkim centrima direktno smanjuje šanse oboljelih za ozdravljenje. Za Imelu Kašibović to odavno nije suva statistika, već gorka svakodnevnica koja traje godinama. Nakon što je zbog opake bolesti izgubila sestru, danas se zajedno s majkom bori protiv iste dijagnoze, dok terapiju za obje često moraju finansirati iz vlastitog džepa.
Jutros sam dobila informaciju da od 89 važnih citostatika, tri već nedostaju na Kliničkom centru. Moram napomenuti da Klinički centar nema nikakve veze s tim nedostatkom. Jedini glavni krivac je Federalni zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja, oni su dužni da nabave te lijekove da bismo ih mi imali. Ja sad u utorak moram primiti terapiju, opet ću je primiti polovičnu. Četvrti mjesec ja i dalje kupujem svoje tablete. S tim da sad i moja mama, koja je isto oboljela od karcinoma dojke, koristi iste tablete, tako da je taj trošak kod nas dupli, potresno svjedoči Imela Kašibović.
Dok se pacijenti sami snalaze za novac, proces refundacije troškova prespor je i trom. Ipak, svijetli primjer donijela je 2024. godina kada je Vlada Kantona Sarajevo uspjela ukinuti liste čekanja.
Od 2019. godine, što se tiče Ministarstva zdravstva, jedini kanton koji je odvojio sredstva za pacijente mimo zakona, jer su federalni fondovi puni, ali mi ne možemo ta sredstva dobiti za liječenje pacijenata, tako da ispaštaju pacijenti. To se treba na federalnom nivou riješiti, ističe Senad Sadiković iz Sindikata radnika u zdravstvu KS.
Mnogi oboljeli jednostavno nemaju finansijska sredstva da sami pokriju troškove nabavke lijekova koji život znače. Cijene pojedinih preparata dostižu astronomske iznose, dok pozitivna lista lijekova godinama čeka na prijeko potrebnu reviziju.
Jedan taj lijek, koji je koristila i moja Amila, jedna ampula košta hiljadu KM, a trenutno ni njega nema na Kliničkom. Stalno pričamo da lista lijekova nije revidirana, da se mi još liječimo zastarjelim lijekovima, nemamo nikakve inovativne lijekove, upozorava Kašibović.
Dok zapadne zemlje razvijaju ciljane terapije koje donose duži i kvalitetniji život, dostupnost takvih inovacija u BiH ostaje nedostižan san za većinu oboljelih.
To je nešto na čemu društvo mora da radi, jer liječenje sa ciljanom terapijom je puno lakše za pacijente i donosi do produženog života. Tako da ja razumijem teškoće sa finansiranjem i skupoću tih lijekova, a u isto vrijeme mislim da postoje društveni resursi koji mogu da se aktiviraju da se ovim ljudima pomogne, poručuje ugledni onkolog i član ANUBiH, Gordan Srkalović.
Problem dostupnosti modernih terapija i redovne opskrbe citostaticima u Bosni i Hercegovini mora hitno postati apsolutni prioritet nadležnih institucija, jer oboljeli od raka nemaju vremena za administrativna odlaganja.
Foto:Facebook
