Spremačice na Jadranu više ne rade ispod 49 KM po satu

Satnice za čišćenje kuća za odmor posljednjih su godina osjetno porasle, no mnogi iznajmljivači tvrde da im veći problem od cijene predstavlja pronalazak pouzdanih ljudi. Posebno subotom, kada u svega nekoliko sati treba pripremiti objekt za dolazak novih gostiju. Osim čišćenja unutrašnjosti, često treba oprati posteljinu, urediti okućnicu i pobrinuti se za bazen, a svaka od tih usluga uglavnom se naplaćuje zasebno.

Koliko to danas stvarno stoji, pitala je u Facebook grupi jedna članica iz Pule koja iznajmljuje kuću za odmor u Istri.

“Pozdrav, drage moje, znam da tu ima i onih koje čiste kuće, a i onih čije su kuće, pa me zanima koliko košta jedno čišćenje nakon odlaska turista, najčešće subotom? Kuća za nekih osam do deset ljudi, četiri kupaonice. A ako se čisti i dvorište i bazen? A rublje? Za Istru me zanima. U komentarima su se javile i čistačice i vlasnici kuća za odmor, a odgovori pokazuju da se satnice uglavnom kreću između 20 i 30 eura.

No konačan račun ovisi o tome jesu li u posao uključeni bazen, okućnica i pranje posteljine pa za veće objekte ukupni trošak nerijetko doseže između 300 i 500 eura. No nisu svi zagovarali obračun po satu. Jedna članica, koja uslugu pruža kroz obrt, navela je da čišćenje naplaćuje po kvadratnom metru, piše Jutarnji.

“Bez bazena i rublja, ako je riječ o obrtu, cijena je tri eura po kvadratnom metru. Ako se radi po satu, ispod 25 eura ne bih pristala.”

Jedna članica iz Makarske navela je da ondje tri do četiri čistačice rade za 20 do 25 eura po satu, dok se bazen i rublje naplaćuju posebno. U praonici pranje, sušenje i peglanje stoje oko tri eura po kilogramu, a redovito održavanje bazena oko 50 eura po dolasku. U Puli su satnice još nešto više i kreću se između 25 i 30 eura, dok jedna korisnica iz Labina kaže da se, osim čišćenja, počinje naplaćivati i dolazak na lokaciju, odnosno prijevoz po kilometru.

“Sve što možete, napravite sami” Najviše pozornosti privukao je komentar vlasnice kuće za odmor koja je detaljno navela koliko plaća održavanje objekta nakon svake smjene gostiju.

“Mi agenciji za kuću za odmor za šest osoba s tri spavaće sobe i četiri kupaonice plaćamo 625 eura. U to su uključeni čišćenje kuće, sva posteljina, ručnici i terasa. Bazen se čisti jednom ili dvaput tjedno u špici sezone i stoji 60 eura po dolasku. Košnja trave također je jednom tjedno i stoji 60 eura po dolasku. Sve u svemu, ako ste iz Istre, sve što možete, napravite sami jer vam na kraju, kada platite režije i poreze, ostane tek trećina onoga što gost plati.”

Sličnu računicu podijelila je još jedna iznajmljivačica. Za tri čistačice plaća 20 eura po satu, posteljinu šalje u praonicu po cijeni od četiri eura po kilogramu, vrtlara plaća 60 eura po dolasku, dok bazen održava sama kako bi smanjila troškove. Jedna korisnica otkrila je da za čišćenje kuće i pranje rublja izdvaja oko 320 eura, dok bazen, terase i jacuzzi uređuje sama, čime, kako kaže, uštedi još oko 150 eura.

Među najviše podržanim komentarima bio je onaj korisnice koja smatra da bi vlasnici tek nakon jednog takvog dana shvatili koliko je posao zahtjevan.

“Najbolje bi bilo kad bi vlasnik jednu subotu sam čistio cijeli objekt, izračunao sate, sredstva, umor i sve skupa. Tek tada bi znao koliko zapravo vrijedi rad spremačice.”

Više članica upozorilo je da održavanje bazena nije posao koji može raditi svatko te da je upravo zato mnogim iznajmljivačima isplativije taj dio posla naučiti obavljati sami.

Drugi pak ističu da je najveći problem pronaći pouzdane ljude, bez obzira na cijenu koju su spremni platiti. Rasprava je otvorila i pitanje jesu li današnje satnice previsoke.

Dok jedni smatraju da je riječ o fizički vrlo zahtjevnom poslu koji treba pošteno platiti, drugi tvrde da su cijene pretjerane.

“Ja sam čistila vilu s tri kupaonice i velikim dnevnim boravkom za 15 eura po satu. Trebalo mi je oko šest sati i mislim da je to premalo. Podržavam ove veće cijene jer to nije osnovna potreba nego luksuz.”

Suprotno mišljenje imala je druga članica koja je napisala kako su današnje satnice pretjerane i ustvrdila da je riječ o pohlepi. Na kraju se javila i jedna čistačica koja je upozorila da visina satnice ne znači nužno i kvalitetnije obavljen posao. “Ja očistim dvije kuće, a kolegica se još nije povezala sa svemirom da bi se mogla pokrenuti.

Prvo mora stati pa razmisliti kako će, kojim sredstvima, pa smotati duhan i zapaliti, pa je žedna, pa mora piti, pa joj je vruće… I tako njezina satnica teče jednako kao i moja, a ja sam se slomila od posla. Najbolje vam je, ako možete, unajmiti ženu ili više njih i čistiti zajedno s njima.”

Dok su se mišljenja o cijenama podijelila, oko jedne stvari nije bilo mnogo rasprave. Kvalitetnih čistačica i dalje nedostaje, pa mnogi iznajmljivači, unatoč sve većim troškovima, dio posla i dalje odrađuju sami kako bi kuću na vrijeme pripremili za dolazak novih gostiju.