Šta BiH čeka nakon odgovora na Upitnik Evropske komisije?

Iz Brisela je nebrojeno puta poručeno: Evropeizacija Bosne i Hercegovine svakako, ali balkanizacija Evropske unije nikako.

Sa pet mjeseci zakašnjenja, odgovori na 655 dodatnih pitanja Evropske komisije na bosanskom, srpskom, hrvatskom i engleskom jeziku prihvaćeni su na ukupno 14 nivoa izvršne vlasti u BiH: na dvije entitetske vlade, deset kantonalnih, na vladi Distrikta Brčko i, na koncu, na vanrednoj telefonskoj sjednici Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.

Već sama ova institucionalno proceduralna vratolomija govori dovoljno o težini puta kojim se u BiH dolazi do toliko nužne i priželjkivane jednoglasnosti na kojoj Evropska unija toliko godinama s pravom insistira. 

To govori i o složenosti i nefunkcionalnosti bh. države kao hipotetičke buduće članice Evropske unije koju, ovakvu kakva je danas u statusu institucionalno rasklimanog poluprotektorata, i da hoće EU ne može primiti u svoje redove. Upravo zato, u posljednjih nekoliko godina, iz Brisela je nebrojeno puta poručeno: "Evropeizacija Bosne i Hercegovine svakako, ali balkanizacija Evropske unije nikako".

Važna faza na putu ka Uniji

Telefonskom verifikacijom odgovora na nivou Vijeća ministara u nedjelju, zvanično je potvrđeno da su bh. vlasti na svim nivoima u zemlji ispunile "sve do sada javno poznate obaveze i uslove koje je Evropska komisija ranije dostavila kao kriterijume za pozitivno mišljenje o kandidatskom statusu". Iako je engleska verzija dodatnih odgovora već danas formalno isporučena nadležnima u Briselu, ova faza pridruživanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji bit će završena tek odobravanjem statusa kandidata za članstvo što se očekuje najkasnije u novembru ove godine.

"Sve institucije vlasti, svi organi u državi, radna tijela i komisije u vladama i Direkciji za evropske integracije, uradili su ogroman posao, radili su vrlo vrijedno, angažirano i stručno kako bi naš dio posla bio obavljen što kvalitetnije", rekao je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić na konferenciji za medije u ponedjeljak. Prebacio je sada 'lopticu' na "sve prijatelje u Evropskoj uniji koji bi trebalo da razumiju važnost dobijanja statusa kandidata za Bosnu i Hercegovinu imajući u vidu složenost situacije u regionu i značaj takve pozitivne poruke za našu zemlju, sve institucije i građane BiH, osobito one mlade koji razmišljaju o odlasku iz svoje zemlje".

Predsjedavajući odlazećeg Vijeća ministara, naravno, nije zaboravio ponoviti da su "ovo bile najuspješnije četiri evropske godine u kojima je, nakon osam godina potpune blokade evropskog puta, Bosna i Hercegovina nepovratno vraćena na tračnice koje će je sasvim sigurno odvesti do punopravnog članstva u Evropskoj uniji, a u perspektivi i u Sjevernoatlantskom savezu".

Ukoliko stručne službe Evropske komisije dostavljene odgovore na svih 3.897 pitanja ocijene vjerodostojnim, mogao bi to biti vrlo važan korak u procesu uspostavljanja kredibilnog odnosa bh. vlasti prema institucijama Evropske unije. Upravo to bi moglo biti od suštinske važnosti prilikom pripreme mišljenja Evropske komisije o spremnosti BiH za narednu fazu evropskog procesa koja započinje kandidatskim statusom za Bosnu i Hercegovinu.

Šta je to toliko komplikovano?

Priprema odgovora na dodatna pitanja iz Upitnika Evropske komisije dio je cjelovitog procesa koji ima za cilj izradu mišljenja Evropske komisije o zahtjevu za članstvo BiH u Evropskoj uniji. Radi se o vrlo preciznoj, stručnoj i neutralnoj sektorskoj analizi stanja na svim novima i u svim oblastima u državi kako bi, na koncu, Evropska komisija u svojstvu izvršnog predlagača mogla od Vijeća EU i Evropskog parlamenta zatražiti odobrenje (Vijeće) i saglasnost (Parlament) za prelazak Bosne i Hercegovine u narednu, najtežu, fazu odnosa sa Evropskom unijom koja započinje postupnim otvaranjem pristupnih pregovora o svih 33 pregovaračka poglavlja.

Nakon negativnih iskustava sa zemljama istočne Evrope, pregovori o usklađenosti domaćeg zakonodavstva i praksi sa pravnim naslijeđem Evropske unije ne vode se kao nekada od najlakših ka najtežim oblastima, već upravo obrnuto – od poglavlja 23 (Pravosuđe i osnovna prava) i poglavlje 24 (Pravda, slobode i sigurnost).

Imajući u vidu složenost ustavne organizacije BiH, nije nelogično što se najviše dodatnih pitanja evropske izvršne vlasti odnosilo na političke kriterije (106), dok je tri puta manje dodatnih pitanja bilo u vezi s ekonomskim stanjem u zemlji. To je loša poruka za BiH i njene građane jer se i na ovaj način potvrđuje da je u Bosni i Hercegovini i dalje politika sve, a ono od čega se živi, razvija i napreduje - ekonomija, i dalje je na periferiji.

Još bi više trebalo da zabrinjava činjenica da je iz poglavlja 24 (Pravda, sloboda i sigurnost) postavljeno također približno trećina (36) dodatnih pitanja, iako je Evropskoj komisiji kao i svakom građaninu BiH poznato da ni pravda, ni sloboda ni osobna i kolektivna sigurnost nisu ni približno na nivou na kakvom su u zemljama članicama Evropske unije. A o onome što se u evropskoj terminologiji naziva "pravna država" ne treba ovoga puta ni trošiti riječi jer je opštepoznato da se u BiH zakoni tumače od danas do sutra i kako kome iz vlasti u datom trenutku najviše odgovara.

Najsvježiji primjer su zakonske odredbe, odluke najviših organa države i zaključci Predsjedništva BiH u vezi sa prihvatanjem Nacionalnog godišnjeg plana za članstvo u Sjevernoatlantskom savezu (NATO) o čemu se, bez ikakvog pravnog utemeljenja, između Banje Luke i Sarajeva vode višemjesečne ucjenjivačke debate, umjesto da se ovim neizbježnim procesima bave vojno-stručni timovi i institucije države koje su za ova pitanja i nadležne.

Slijedi cjelovita analiza

Prvi naredni korak je službeno dostavljanje engleske verzije dopunskih odgovora Evropskoj komisiji čime bi obaveze BiH prema Upitniku iz decembra 2016. godine bile formalno zaključene. Nakon toga je na potezu Evropska komisija koja bi na bazi 3.242 odgovora od 28. februara prošle godine i ovih 655 dopunskih odgovora, trebalo da sačini cjelovitu analizu stanja u BiH i na temelju toga pripremi mišljenje o političkoj, ekonomskoj, pravnoj, sigurnosnoj i institucionalnoj spremnosti BiH za novu fazu odnosa s Evropskom unijom. Na čelu tog procesa je Direktorat Evropske komisije za proširenje (DGNEAR), a na sektorskoj analizi odgovora će raditi i sve druge službe i radna tijela Evropske komisije. Proces analize odgovora mogao bi potrajati mjesecima.

Svoje pozitivno ili negativno mišljenje Komisija dostavlja Evropskom parlamentu (na razmatranje) i Vijeću EU (na odlučivanje). Vijeće EU (najčešće za opće poslove) razmatra predloženo mišljenje Komisije i po principu jednoglasnosti u odlučivanju, donosi zaključak (koji, također, može biti pozitivan ili negativan) o dodjeli kandidatskog statusa, utvrđivanju datuma i početku pregovora o članstvu.

Ako je pozitivan, zaključak Vijeća EU se nakon toga prosljeđuje Evropskom vijeću na novu šefova država ili vlada zemalja članica koje donosi političku odluku o kandidatskom statusu i datumu za otvaranje pristupnih pregovora. Evropsko vijeće kao najviši organ odlučivanja u Uniji, dakle, ima konačnu riječ kada se radi o proširenju, uključujući dodjelu statusa kandidata i početak pristupnih pregovora s nekom od potencijalnih budućih članica EU.

Po okončanju pregovora o svih 33 od ukupno 35 pregovaračkih poglavlja (dva poglavlja su općeg karaktera) Vijeće EU donosi jednoglasnu odluku o prijemu države u članstvo EU i odobrava ugovor o pristupanju. Konačnu odluku o tome ponovo imaju zemlje članice kroz Evropsko vijeće, dok Evropski parlament većinom glasova daje saglasnost na ugovor o pristupanju u skladu sa članom 49. Ugovora o Evropskoj uniji.

Zamke, opasnosti, izazovi

Na samom početku procesa pripreme Bosne i Hercegovine za pristupanje Evropskoj uniji, vlastima u Sarajevu su dostavljene precizne i jasne instrukcije o tome šta je neophodno uraditi kako bi zahtjev za članstvo mogao biti "kredibilan". Zajedno s Upitnikom Evropske komisije, ti uslovi su svedeni na dva temeljna: izmjene Ustava BiH u skladu sa presudama Evropskog suda za ljudska prava, te uspostavljanje djelotvornog mehanizma koordinacije između različitih nivoa vlasti radi preuzimanja, provedbe i primjene zakonodavstva EU. Prije podnošenja zahtjeva za članstvo sredinom februara 2016. drugi uslov je kako-tako ispunjen, dok se na realizaciji prvog uslova i dalje ostalo na nivou od prije devet godina kada je Evropski sud za ljudska prava u "predmetu Sejdić i Finci" presudio u korist demokratije, ljudskih prava i jednakopravnosti u izbornom procesu.

Teoretski gledano, BiH može i prije nego što ispuni sve uslove podnijeti zahtjev za članstvo, što je i učinila, ali takav zahtjev se u institucijama EU ne može smatrati kredibilnim, odnosno principijelno bi se moralo sačekati da se ispune svi neophodni preduslovi za pozitivno mišljenje Evropske komisije za dalji nastavak procedure pridruživanja.

Najnovijom rezolucijom Evropskog parlamenta usvojenom sredinom ovog mjeseca, od izvršne vlasti EU se izričito zahtijeva da se prilikom odlučivanja o Bosni i Hercegovini u buduće strogo vodi računa o ranije postavljenim uslovima, a posebno je apostrofirano provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava ne samo u "predmetu Sejdić i Finci" već i u svim drugim sličnim predmetima. Direktor Direkcije za evropske integracije Edin Dilberović, međutim, smatra da su dostavljanjem dopunskih 655 odgovora na Upitnik Evropske komisije "stvoreni svi uslovi za dobijanje kandidatskog statusa", a da će se "sva druga sporna pitanja rješavati tokom pregovora o pristupanju Evropskoj uniji".

Iako su se od podnošenja bh. zahtjeva za članstvo do danas, u Evropskoj uniji i u Bosni i Hercegovini izdešavle brojne promjene koje ne idu u prilog optimističkim prognozama, nada ipak postoji. Evropska komisija, koja je u odlasku, želi po svaku cijenu dopuniti svoju skromnu riznicu regionalnih uspjeha tokom petogodišnjeg mandata koji se završava najesen ove godine. Nakon kraha pregovora između Beograda i Prištine, kandidatski status za Bosnu i Hercegovinu uz okončanje 27-godišnjeg sporenja između Grčke i Makedonije oko imena te bivše jugoslovenske republike, mogao bi imati značaj onog toliko potrebnog povjetarca kojim bi se najavila bolja vremena i u regiji koja je kontinuirano opterećena brojnim, burnim i nepredvidljivim dešavanjima.

U tom kontekstu ni najnoviju izjavu francuske ministrice za evropske poslove Nathalie Loiseau da "sadašnje stanje Evropske unije ne omogućava nova pridruživanja u zadovoljavajućim uslovima za obje strane", ne bi trebalo prihvatati s pesimizmom.

Iako bi evropski izbori u maju dosita mogli biti presudni za budućnost EU, ovoj zajednici suverenih i dobrovoljno udruženih država predstoji radikalna revizija njenog funkcioniranja bez obzira ko bude osvojio većinu u Evropskom parlamentu. Međutum, unutarnje reforme EU i globalni kontekst u vezi s prekompozicijom novog svjetskog poretka, ne bi trebalo da isključuju pristupne pregovore za članstvo. Jer jedina vjerodostojna legitimacija jačanja Evropske unije na unutarnjem i na globalnom planu jeste upravo njeno kontinuirano i racionalno proširenje zasnovano na solidarnosti, zajedničkim vrijednostima i očuvanju identiteta svake njene nove članice.