Bosna i Hercegovina ulazi u završnicu godine s ozbiljnim problemima u energetskom sektoru. Rudnici proizvode sve manje uglja, elektroprivrede se suočavaju s finansijskim poteškoćama, a električna energija se sve češće mora nabavljati iz uvoza. U takvim okolnostima ponovo se otvara pitanje mogućeg poskupljenja struje, koje bi dodatno pogodilo građane i domaću privredu.
Godinama se govorilo da je energetika jedna od najvećih prednosti Bosne i Hercegovine. Zemlja koja raspolaže značajnim zalihama uglja, rijekama i mogućnostima za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora danas se suočava s problemima koji nisu nastali preko noći.
Rudnici posluju s gubicima, oprema je u velikoj mjeri zastarjela, a proizvodnja uglja ne prati potrebe termoelektrana. Zbog toga se sve više postavlja pitanje koliko dugo postojeći sistem može izdržati bez ozbiljnih promjena.
Posebno zabrinjava stanje u elektroprivredama. Prema informacijama koje su dospjele u javnost, Elektroprivreda BiH suočava se s potrebom za dodatnim zaduživanjem, dok bi oko 120 miliona maraka avansa isplaćenih rudnicima za neisporučeni ugalj trebalo biti pretvoreno u dugoročne pozajmice. Spominje se i kreditno zaduženje od 50 miliona maraka kako bi se održala tekuća likvidnost.
Takvi podaci pokazuju koliko je ozbiljan finansijski pritisak na sistem od kojeg zavise gotovo sva domaćinstva i veliki dio privrede.
Ni situacija u Republici Srpskoj nije mnogo jednostavnija. Problemi s proizvodnjom uglja i radom termoelektrana dodatno otežavaju stabilno snabdijevanje električnom energijom.
Energetski stručnjaci već upozoravaju da razlika između cijene električne energije na međunarodnom tržištu i one koju plaćaju domaći potrošači predstavlja ozbiljan izazov za poslovanje elektroprivreda. Kada domaća proizvodnja nije dovoljna, struja se mora kupovati po tržišnim uslovima, što može stvoriti dodatne gubitke.
Bosna i Hercegovina pritom još nema ni vlastitu organizovanu berzu električne energije. Dok susjedne države razvijaju svoja tržišta, domaći energetski sektor i dalje čeka zakonska rješenja i političku saglasnost.
U cijeloj priči najviše zabrinjava činjenica da bi se nagomilani problemi na kraju mogli odraziti na račune građana.
Za mnoge porodice i sadašnji troškovi života predstavljaju ozbiljan teret. Hrana, komunalije i druge osnovne potrebe već odnose značajan dio kućnih primanja. Novo povećanje cijene električne energije značilo bi dodatno odricanje, posebno za penzionere, nezaposlene i porodice s nižim prihodima.
Poskupljenje ne bi pogodilo samo domaćinstva. Veći računi za električnu energiju povećali bi i troškove poslovanja preduzeća, a dio tih troškova mogao bi se prenijeti na cijene proizvoda i usluga.
Zato pitanje cijene struje nije samo energetsko, nego i ekonomsko i socijalno pitanje.
Ipak, eventualno poskupljenje ne može se smatrati gotovom odlukom. Za takav korak potrebne su odgovarajuće procedure i odluke nadležnih regulatornih tijela.
Ono što je već sada jasno jeste da se problemi energetskog sektora ne mogu rješavati samo novim kreditima i privremenim mjerama. Potrebna su ulaganja u proizvodnju, modernizaciju rudnika, razvoj obnovljivih izvora energije i odgovornije upravljanje javnim preduzećima.
Građani imaju pravo znati zbog čega se gomilaju dugovi, kako se troši novac i kakvi su konkretni planovi za izlazak iz krize.
Bosna i Hercegovina ima prirodne resurse koji bi trebali predstavljati razvojnu prednost. Međutim, bez dugoročnog planiranja i ulaganja, ni veliko energetsko bogatstvo nije garancija stabilnog snabdijevanja.
Na kraju ostaje pitanje koje se sve češće čuje među građanima: hoće li se problemi rudnika i elektroprivreda ponovo rješavati preko njihovih računa?
Jer svako novo poskupljenje struje za nekoga predstavlja samo nekoliko dodatnih maraka na računu, a za mnoge porodice još jednu brigu kako sastaviti kraj s krajem.
Foto: Ilustracija/Cazin.net
