Već pomalo davne 1987 godine imao sam iza sebe snimljenih nekoliko pjesama. Prije svega radilo se o pjesmi „Evo me opet među vama“ u izvođenju Senada Nuhanovića, inače prvoj snimljenoj pjesmi koju sam napisao. Za njom su slijedile tri pjesme: „Ćao, ćao djevojčice“, „Pozovi me, mala“ i „Ljubiću dok ima snage u meni“, koje je snimio Zuhdija Seferagić Zuki 1986 godine na svom prvom albumu pod nazivom „Ćao, ćao djevojčice“ i četiri pjesme koje je snimio Asim Mujčić; prvo dvije: „Hej, jarani otišla je drugom“ i „Idemo u disko“, na svom drugom albumu „Sarajčice šećeru“ snimljenom 1986 godine, a onda preostale dvije: „Pogledaj u moje oči“ i „Zehra“, na svom trećem albumu „Ona mora da se vrati“ snimljenom 1987 godine. Znači ukupno osam pjesama, od kojih je pjesma „Evo me opet među vama“ u Senadovom izvođenju postala pravi mali krajiški, odnosno bh-a hit. Znači, prvo pa muško.
Te, kako već rekoh, pomalo davne 1987 godine u Sarajevu je već neko vrijeme djelovao, ustvari bolje rečeno svirao, jedan narodnjački bend koji će izbaciti na tadašnje jugoslavensko estradno nebo nekoliko pjevačkih zvijezdi koje traju i do danas. Naime, radi se o bendu koji je osnovao Izet Gegaj, danas poznat kao i Izoni, koji je svirao harmoniku. Njegov brat Ado svirao je gitaru, a vokali su bili sestra im Hajrija i prijatelj Jašar Ahmedovski. Svi su bili na svojim muzičkim počecima. Čini mi se da se Jašar iz tog muzičkog jata prvi vinuo među zvijezde, a onda su ga slijedili Ado i Hajrija kao vokali, dakle pjevači i Izet kao izvrstan kompozitor, koji je kasnije s godinama postao isto tako dobar aranžer.
Dakle, te već nekoliko puta spomenute 1987 godine, braća Gegaj se upoznaju sa Draganom Stojkovićem Bosancem, najboljim aranžerom bivše Jugoslavije, i počinju sarađivati s njim. Rezultat te saradnje bio je Adin album prvijenac koji ga je odmah na početku njegove pjevačke karijere vinuo među jugoslavenske folk zvijezde. Sve i jedna pjesma je bila slušana, sve i jedna je bila hit. Bio je to tada jedan od rijetkih albuma nekog folk pjevača u cjelini kvalitetno napravljen. Snimljen je za „Diskos“ iz Aleksandrovca. Kao što rekoh sve pjesme su bile hitovi, ali ipak izdvojio bih i na prvo mjesto stavio nezaboravnu i već pomalo legendarnu Adinu pjesmu „Okreni moj broj“, a zatim bih dodao pjesme „Večeras me društvo zove“ i „Čarobni krug“.
Iduće godine, dakle 1988, i dalje u saradnji sa Draganom Stojkovićem Bosancem javnost je ugledao i Adin drugi album sa novim hitovima: „Telefon zvoni“, „Varao me jaran moj“, „Tvoj me pogled ubi“, „Ni korak dalje neću bez nje“... Sve hit do hita.
I te 1988 godine, poslije izlaska Adine druge ploče, sa već, kako na početku ovog teksta spomenuh, snimljenih osam pjesama, nazvao sam Izeta Gegaja i ponudio mu saradnju koju je on prihvatio. Naravno, prvo sam mu poslao nekih dvadesetak tekstova, na osnovu kojih je on zaključio da u „meni ima nešto“. Odmah mu je za oko zapeo jedan za koji je rekao da mu se sviđa, ali da ga malo dotjeram. Radilo se o tekstu pjesme „Ko vojniku ljubav krade“ mom prvom velikom jugoslavenskom hitu koji je dobacio više i dalje od teksta pjesme „Evo me opet među vama“ i tako postao MOJA LIČNA KARTA, jer nema folk pjevača na bivšim YU prostorima koji je nije bar jednom otpjevao na onim nama svima dobro poznatim oproštajnim večerima kada se odlazilo u vojsku, i u onu sramotnu bivšu, i u ovu novu bosansku, niti ima neko sa spomenutih prostora ko sluša folk muziku, a da je nije čuo bar jednom. Spomenuta pjesma snimljena je na trećem Adinom albumu 1989 godine koji je nosio naziv „Ljubav za ljubav“ i odmah postala cjelojugoslavenski hit, i danas je odmah poslije onih nekoliko telefonskih, najzapaženiji Adin hit.
Zanimljivo je recimo da je ova pjesma nastala u dva navrata. Prvu strofu i refren napisao sam 01.11.1987 godine i tada udario temelje ovoj pjesmi, s time što je u refrenu umjesto onog na početku „Ko vojniku ljubav krade, ko to krade, ko to krade“ bilo „Beograde, Beograde, ko vojniku ljubav krade“ zbog toga, jer sam bivšu vojsku služio u Beogradu, odnosno u Zemunu, što je kasnije izmijenjeno po Izetovoj želji da se pjesma ne bi „locirala i vezala za jedno mjesto“, što je, kako će se pokazati, bio njegov izvrstan potez. Upravo ta prva strofa i refren su mu zapeli za oko, pa je zbog njih tekst uzeo u uži izbor i rekao mi da promijenim drugu i treću strofu, što sam i učinio. To se desilo 31.09.1989 godine poslije čega je odmah išla na snimanje, i postala to što je postala, JEDNA OD NAJPOZNATIJIH FOLK PJESAMA BIVŠIH YU PROSTORA. Pored nje i naslovne pjesme, na ovom Adinom albumu su se izdvajale još i slijedeće dvije: „Prijete tvoji, prijete moji“ i „Sve je kriva jedna čaša“.
Što se tiče pjesme „Ko vojniku ljubav krade“, spomenuo bih još nešto. Kao što sam već rekao, prije njenog snimanja imao sam snimljenih osam pjesama koje sam napisao u izvođenju naših lokalnih cazinskih pjevača, i pomalo sam već bio u čaršiji i među mojim prijateljima poznat po tome što radim. Ali sa ovom pjesmom je uslijedio pravi bum. Naravno ja nisam nikom govorio o mojoj eventualnoj saradnji sa Adom i Izetom, čekao sam da pjesma izađe. Bilo je to nekako u vrijeme odlazaka u bivšu jugoslavensku vojsku. Odem tako u mom Glogovcu obližnje Čatakoviće, inače zaseok ili dio Polja, na jedno oproštajno veče. Veselo bješe k'o što uvijek bješe u takvim prilikama. Omladina se iskupila, igra se kolo. Stojim tako sa strane sa poznanicima i prijateljima, ćaskamo i pričamo o kojočemu, kad odjednom umorni svirači prestaše svirati kolo i tek što se razigrani igrači umiriše, zatrešta kasetofon i kaseta puštena na njemu. Muzika svira, ne obraćam posebno pažnju na pjesmu sve dok pjevač nije počeo pjevati. Naravno, odmah sam poznao Adin glas i to mi je bilo nekako u redu i normalno, ali malo mi nenormalno bješe to što sam slušao tu pjesmu prvi put, a odmah joj znao riječi, te mi tek poslije nekoliko sekundi postade jasno da su to moje riječi, da sam ih ja pisao. Stojim tako i slušam, kaseta je nova, tek izašla, Ado pjevač za koga je već tada znalo i veliko i malo. Moji sagovornici takođe su u međuvremenu zašutali i slušaju pjesmu. Onda čujem i prve komentare, sve do jednog dobre. Neki se prisjetiše da su čuli kako je kaseta tek izašla prije neki dan, kako su čuli o njoj samo dobre komentare, ali većina njih i dalje šuti i sluša pjesmu, pošto je prvi put čuju. Među njima sam i ja. Šutim i slušam. Ne komentarišem, ali sam pun nekog zadovoljstva. I smješkam se u sebi, jer znam ko je napisao tu pjesmu, a oni još ne znaju, ali će biti iznenađeni kad saznaju da sam to ja, neko njihov, koga sreću i viđaju manje više svakodnevno i ko je, eto, dobacio sa svojim pjesmama i dalje od naše čaršije. Tako je i bilo. Malo ko od njih da je odmah od prve mogao tome vjerovati. Čuj, Ado Gegaj, pjevač koji je tih godina već žario i palio Yu estradom da snimi Suadovu pjesmu. Ma, daj molim te. Mnogi su to komentarisali upravo ovako nekako i mnogi su tome povjerovali tek kad su pročitali moje ime na omotu kasete. Isti slučaj je bio i sa pjesmom „Šta mi to radiš mangupe“, mojom prvom pjesmom koju je snimila Adina sestra Hajrija mislim nekako godinu dana kasnije. Jednostavno, bili su navikli da sve te pjesme piše i pjeva tamo neko sa strane njima nepoznat, a kad je to neko njihov, neko koga svakodnevno mogu sresti i vidjeti, koga poznaju i s kim su odrastali, onda im je to izgledalo nekako nemoguće.
Slijedeći Adin album, četvrti po redu, a ujedno i posljednji rađen za „Diskos“, izašao je odmah 1990 pod nazivom „Ti si dio mene“, sa naslovnom pjesmom koju sam ja napisao isto tako u dva navrata. Refren sam napisao 10.05.1988 godine, a strofe u martu 1990. Razlog ovakvom pisanju u dijelovima je bilo i moje neiskustvo, kad nisam bio dovoljno uigran da bih sabrao misli i odmah odjednom „ubo“, našim tekstopisačkim žargonom rečeno, dobar i cijelokupan tekst. Dalji razlog, za koji mislim da je bio i glavni krivac ovom mom pisanju pjesama u dijelovima, bio je, gle apsurda, što sam u tekstu gledao samo tekst, a ne i pjesmu. Tek kad sam te moje tekstove počeo i sam pjevušiti, pa tako ih s vremenom i komponovati, nije bilo problema. Malo po malo i poslije izvjesnog vremena sve je išlo kao po loju, tako da sam na taj način bio u stanju da kad se pojavi ideja - žuta minuta, kako ja to volim reći - napišem, odnosno napravim pjesmu u cjelini, dakle s tekstom i melodijom. To je naročito došlo do izražaja u ratnim godinama, pa ja od tada praktikujem ovaj način stvaranja pjesme. Odjednom, ima pregled nad njom, slažem je u mislima djelić po djelić i tačno osjetim kad sve sjedne na svoje mjesto. Taj osjećaj, to je ono što se stiče sa iskustvom, koji tada nisam imao, a koji je bitan. Tih ratnih godina došlo je i do moje saradnje sa Ibrom Mangafićem, jednim od najvećih kompozitora folk pjesme balkanskih prostora, koji će mi jedne prilike reći da nikad nije lakše komponovao pjesme na nečije tekstove kao što je to činio na moje. Mislim da je i ovakvo moje cjelokupno stvaranje pjesme imalo u tome udjela, pošto je na tekst na koji je on radio muziku već postojala moja muzika, odnosno melodija, u koju su te riječi već „sjedale“. No, da se vratim Adinom četvrtom albumu i pjesmi „Ti si dio mene“, po kojoj je album, kako već rekoh, i dobio naziv. Osim nje sa ovog albuma plodom su urodile i pjesme „Dva jarana glave lude“ i „Ljepotica“. Ujedno, bio je i to posljednji album koji je Ado snimio za „Diskos“.
Onda su došle nesretne ratne godine koje su Gegajeve zatekle u Njemačkoj, na dalekom sjeveru u gradu Hannoveru. Ja sam bio, naprotiv na samom jugu, odnosno u najjužnijem njemačkom gradu Sonthofenu, visoko u tirolskim Alpama. Znali smo jedni za druge da smo negdje u Njemačkoj, ali nismo bili u kontaktu. Onda sam jedne prilike, krajem devedeset druge ili početkom devedeset treće došao na ideju da ih potražim. Znao sam i kako. U njemačkoj postoji „Amt“ ili ured koji se zove „Einwohnermeldeamt“, što bi u prijevodu značilo „ured gdje su prijavljeni stanovnici nekog grada“. I sam sam morao biti prijavljen u mom mjestu stanovanja, pa sam jedne prilike razmišljajući o njima sjetio se toga da bi i oni morali biti prijavljeni negdje u Hannoveru. Dakle, riješio sam pisati tom Hannover-skom Einwohnermeldeamt-u i zamoliti ih za njihovu adresu. Samo tada sam veoma loše stajao sa njemačkim jezikom, pa sam ideju iznio šefovoj sekretarici, odnosno sekretarici vlasnika hotela u kojem sam tada radio. Izašla mi je u susret, vjerovala kao i ja da će mi se neko javiti i napisala to pismo na njemačkom u kojem sam rekao ukratko ko sam i odakle, koji su razlozi zbog kojih sam ostao bez kontakata sa prijateljima za koje znam da žive u njihovom gradu, naveo njihova imena i čekao odgovor. I nisam dugo čekao. Za nepuni mjesec dana dobio sam od njih odgovor sa adresom na kojoj je bio prijavljen Izet Gegaj. U današnja vremena mi možda ne bi dali nečiju adresu tek tako, ali u ona za nas Bosance ratna, jesu, nastojeći mi pomoći u pronalaženju mojih prijatelja. Zbog toga sam im bio i ostao duboko zahvalan. Sa Izetom sam odmah stupio u kontakt na obostranu radost i zadovoljstvo, pa je nedugo zatim uslijedila i moja prva posjeta njima. Tako sam haman proputovao cijelu Njemačku dok sam došao gore kod njih. Za vrijeme moga boravka u Njemačkoj do oktobra '96 godine kod njih sam boravio tri puta najmanje po sedam do deset dana svaki put. Kad jednog dana akobogda budem pisao o mojim pjesmama koje je snimila njihova sestra Hajrija, dakle Adina i Izetova, onda ću o ovim mojim boravcima kod njih reći nešto više, pa ih se u ovom mom sadašnjem pisanju ne bih detaljnije doticao, koje se i bez toga podosta oduljilo, pa se bojim da vam ne dosadi.
U toku tih ratnih godina Gegajevi su odradili najmanje stotinjak humanitarnih koncerata za Bosnu i Hercegovinu. Ado je 1994 godine snimio svoj peti album „Gdje si bila“ koji je nosio naziv po istoimenoj pjesmi koju sam ja napisao i koja je postala hit, jedna od pjesama po kojoj je Ado i danas prepoznatljiv. Na ovom albumu napisao sam još dvije pjesme: „Nema zlata ni dukata“ i „Vratit ću se Bosni“. Nisu baš postale neki hitovi, ali jesu bile dobro slušane. Iznenađenje albuma, i to svakako prijatno, bila je pjesma „Hej, majko, mati“, pjesma koju je Ado napisao i komponovao i koja je postala hit. Ado nema običaj da radi sam sebi pjesme, ali eto u to teško ratno vrijeme u njemu je proradila nostalgija za onim prijašnjim sretnijim vremenima, koja je rezultirala sa tom izvanrednom pjesmom. Sve kompozicije osim ove Adine radio je njegov brat Izet, kao što je to do tada uvijek činio i kao što će to nadalje u budućnosti i činiti, a aranžmane su uradili Džavid Ljubovci i Fahro Vejzović Poglavica čije su aranžerske zvijezde tih godina počele sijati sve jače. Album je, naravno, otsvirao njihov bend, a izdala ga je „MAM produkcija“.
Ado je 1995 godine snimio svoj šesti album pod nazivom „Vjerov'o sam ti“, gdje se najviše slušala naslovna pjesma i rodoljubiva „Bosno moja“. Na ovom albumu nije snimljena ni jedna pjesma koju sam ja napisao, mada sam na omotu potpisan ispod pjesme „Tajna“. Radi se o grešci koja je kasno otkrivena. Još jedan dokaz da svi manje više griješimo čak i onda kad dajemo maksimum od sebe da se to ne dogodi. Inače, autor teksta pjesme „Tajna“ je Zoran Tanić, isto kao i ja, Adin dugogodišnji saradnik. Ponovo je muziku i aranžmane uradio Izet Gegaj, a izdavač je bila „PELEX produkcija“.
Poslije povratka iz Njemačke u Bosnu i Hercegovinu, odnosno u svoje Sarajevo, Ado je 1998 godine snimio svoj sedmi album pod nazivom „Ovo malo duše“. Na njemu se pored naslovne, izdvajaju i slijedeće pjesme: „Sličica“, „Na sve si me naučila“, „Da si jad i nesreća“ i „Oko nas su mreže ispleli“. Na ovom albumu napisao sam naslovnu pjesmu „Ovo malo duše“ i pjesmu „Oko nas su mreže ispleli“. Ponovo je muziku i aranžmane uradio Izet Gegaj, a izdavač je bila „TERRA produkcija“.
1999 godine Ado je izdao prvu kompilaciju svojih hitova pod nazivom „KOKTEL ZA SVA VREMENA '99“. Na njoj su i dva njegova hita koje sam ja napisao: „Ko vojniku ljubav krade“ i „Gdje si bila“. Izdavač je bila „EMBEX produkcija“.
Svoj osmi album pod nazivom „Pobjednik na kraju“ Ado je radio 2000-te godine u Beogradu u saradnji sa Srki Boy-em. Nastali su novi Adini hitovi kao što su: „Pobjednik na kraju“, „Nemojte mi suditi“ i duet pjesma sa Hajrijom „Nerviraš me“, za koju sam ja napisao tekst. Osim nje na ovom albumu napisao sam i tekst za pjesmu „Post'o sam ranjiv“. Ovaj put je Izet uradio samo muziku za sve pjesme, a aranžmane je prepustio Srki Boy-u. Izdavač je bila „EVROSOUND produkcija“.
Iste godine „EVROSOUND produkcija“ je izdala i dva kompilacijska albuma pjesama koje je komponovao Izet Gegaj pod nazivom „Sve moje pjesme“ - Izet Gegaj i gosti 1 i „Sve moje pjesme“ - Izet Gegaj i gosti 2, od kojih se na ovom drugom nalazi i Adina hit pjesma „Gdje si bila“, prepjevana od Mile Kitića negdje u poslijeratnim godinama, koju sam ja napisao, kako već negdje gore u tekstu spomenuh, i koju je Ado snimio na svom petom albumu 1994 godine. Mile je uz novu melodiju otpjevao tekst uz male dopune pri čemu je izostavio jednu strofu.
Dvije godine kasnije, znači 2002 godine, Ado Gegaj snima svoj deveti album pod nazivom „Nazovi zbog nas“, kojom prilikom se osim naslovne hit pjesme rađa još nekoliko hitova, kao što su: „Lažni jaran“, čiji sam ja autor teksta, pa onda „Za tvoj rođendan“, „Izvini djevojčice“ i druge. Na ovom albumu napisao sam još pjesmu: „Ne zatvaraj vrata“. Na ovom albumu je Izet opet pored muzike uradio i aranžmane za sve pjesme, a izdavač je bila „GOLD MUSIC produkcija“.
Tom prilikom je Ado napravio i kompilaciju svojih hitova koje je isto kao i aktuelnu kasetu izdala „GOLD MUSIC produkcija“. Na ovom kompilacijskom albumu Adinih hitova nalaze se i dvije pjesme koje sam ja napisao: „Ko vojniku ljubav krade“ i „Ti si dio mene“.
Ado je ukrasio svoju estradnu karijeru 2005 godine sjajnim „LIVE CD-om“ sa svim njegovim hitovima koji je urađen nakon jednog nastupa u Americi. Na njemu su između ostalih njegovih hitova i hitovi koje sam ja za njega napisao, kao recimo: „Ko vojniku ljubav krade“ i „Lažni jaran“.
Mnogo vremena i truda Ado je uložio u svoj deseti album koji je snimio 2008 godine i izdao u „MEGASOUND produkciji“. Na njemu se izdvajaju pjesme „Dunjo moja“, „Nisam Sinan“, „Moja ili ničija“, „Razonodo“, „Viza“ i „Otvori mi svoja vrata“ za koju sam tekst napisao u saradnji sa Azrom Bašić.
I na kraju ovog mog pisanja da spomenem i Adin zadnji, odnosno jedanaesti album koji je izašao 25. oktobra prošle godine, i o kojem sam već pisao u jednom od mojih priloga za CAZIN.NET, te ću ga ovdje samo spomenuti. Na njemu je devet novih pjesama od kojih će mnoge sigurno postati hitovi, od kojih sam ja napisao tri; dvije, „Ako me još voliš“ i „Nemam sreće“, već pomalo daleke 1996 godine, a jednu, „Daj mi jedan ples“, u nešto skorije vrijeme, 2009 godine. Album nosi naziv po pjesmi „Sad i ja znam“ tekstopisca Muniba Alića, dugogodišnjeg Adinog saradnika kao što sam i ja sam. Ostale tekstopisce koji se pojavljuju na albumu ne poznajem ni lično, ni po čuvenju, a radi se o R. Raičeviću i T. Vinčiću. Muziku i aranžmane je radio Izet Gegaj Izoni, album je snimljen u STUDIJU GEGAJ u Sarajevu, a izdao ga je „Valentino Records“ iz Brčkog.
I upravo na promociji ovog zadnjeg Adinog albuma u „BH Clubu“ u Linzu na kojoj sam i ja bio prisutan, Ado mi je jednostavno, onako drugarski i prijateljski, a nadasve ljudski i iskreno od srca, sa nekoliko sasvim običnih i toplih riječi izrazio duboku zahvalnost na mojoj dosadašnjoj, inače 23-godišnjoj, saradnji s njim i izrazio želju da se ona i ubuduće odvija i da svojim pisanjem doprinesem stvaranju njegovih, odnosno naših, novih hitova, što sam, naravno, duboko dirnut njegovim malim monologom, objeručke prihvatio.
I da vam na kraju ovog mog teksta, u čijem središtu zbivanja su bile moje pjesme koje je snimio Ado Gegaj, odnosno pjesme koje sam za njega napisao, i navedem te pjesme po njihovom redoslijedu snimanja i ostavim adrese na Youtube-u, gdje ih možete čuti:
01. Ko vojniku ljubav krade-1989
http://www.youtube.com/watch?v=fNl7vGkRknE
http://www.youtube.com/watch?v=eZP9B3HgEAE
02. Ti si dio mene-1990
http://www.youtube.com/watch?v=mvvOEhT4kmE
03. Gdje si bila-1994
http://www.youtube.com/watch?v=P_Mb79A-R8g
04. Vratit ću se Bosni-1994
http://www.youtube.com/watch?v=MuHD0V173hU
05. Nema zlata ni dukata-1994
http://www.youtube.com/watch?v=gCY1cU1paNM
06. Ovo malo duše-1998
http://www.youtube.com/watch?v=IksAdS3sm7w
07. Oko nas su mreže ispleli-1998
http://www.youtube.com/watch?v=toZ9L5wKODM
08. Post'o sam ranjiv-2000
http://www.youtube.com/watch?v=ZELIAxl3L-E
09. Nerviraš me-2000
http://www.youtube.com/watch?v=UJLMwGROuhI
10. Ne zatvaraj vrata-2002
http://www.youtube.com/watch?v=zjVJOaeqSh4
11. Lažni jaran-2002
http://www.youtube.com/watch?v=Ir9XgGYqk-Y
http://www.youtube.com/watch?v=26uCK7KElWE
http://www.youtube.com/watch?v=CeaZnFJ1EXY&feature=related
12. Otvori mi svoja vrata-2008
http://www.youtube.com/watch?v=Vnmz1N3qxJ4
http://www.youtube.com/watch?v=IBMncal0Wvc
13. Nemam sreće-2011
http://www.youtube.com/watch?v=-cEOSI960GU
14. Daj mi jedan ples-2011
http://www.youtube.com/watch?v=1V9flfvMNmU
15. Ako me još voliš-2011
http://www.youtube.com/watch?v=WHQbygScy6k&feature=related
00.Gde si bila-Mile Kitić
http://www.youtube.com/watch?v=qtprjOo3RLk
Slijedi nekoliko omota od Adinih kaseta koje imam pri ruci, kao i naše dvije zajedničke fotografije. Na prvoj od njih smo ja i Ado u Münchenu 1994 godine, a na drugoj kod njega u Sarajevu 1999 godine. Na trećoj od fotografija u ovom prilogu sam zajedno sa Adinim bratom i kompozitorom Izetom Gegajem Izonijem napravljenoj 1993 godine za vrijeme jednog od mojih boravaka kod njega u Hannoveru.