U rubrici ''Heftičnjak'' analiziramo i komentarišemo ključni događaj u sedmici iza nas. Tema sedmice je posjeta predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen našoj zemlji. Osim praznih obećanja, koje poput bombonjere kao kakva tetka nosa po državama zapadnog Balkana, predsjednica Ursula nam nije ništa drugo ni donijela.
Znate onu priču o bombonjeri koju tetke nosaju od kuće do kuće, pa se zna desiti da se nakon nekoliko kuća ista bombonjera vrati prvobitnom vlasniku. E tako liči i posjeta zemljama zapadnog Balkana predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen. Tetka Ursula osim praznih obećanja o otvaranju pregovora Bosne i Hercegovine sa EU nije donijela ništa. Doduše, došla je i sa materijalnim obećanjem da 6 milijardi eura Evropska unija namjerava uložiti u zapadni Balkan, kako bi se ''provele neophodne reforme''. Kažu da taj novac dolazi već na raniju gomilu love od 30 milijardi eura, ali realno građani Bosne i Hercegovine od toga nisu vidjeli ništa. Sve to nestane u magli, tenderima i korupciji koja izjeda sve zemlje nekadašnje Jugoslavije, vjerovatno osim Slovenije. Ono što je najavljivao godinama šef HDZ-a BiH Dragan Čović, a i mjesecima Dino Konaković, ministar vanjskih poslova BiH, da će se otvoriti pregovori dolaskom von der Leyen – nije se desilo. I nije to poraz samo vladajuće Trojke i Čovića (Dodika ova vijest veseli jer bi on radije u Rusiju nego u EU), nego i kompletnog društva, ali i Evrope same koja gubi svaki kompas, a naročito onaj moralni...
Ta ista službena Evropa i Ursula von der Leyen stali su na stranu Izraela, te su podržali ubijanje civila, rušenje Gaze i stravične ratne zločine. To je sunovrat demokratske Evrope i nešto što će ostati upisano crnim slovima u istoriji Evropske unije. Ta ista Ursula trebala bi znati da su u naš ustav instalirani mehanizmi blokade i da oni koji žele uništiti našu državu imaju sve benefite, a nerijetko i podršku zemalja članica EU. Znamo mi svi da Evropska unija nije savršen politički klub, znamo i da otvaranje pregovara neće preko noći promijeniti odnose u Bosni i Hercegovini, ali mi kao država nemamo alternativu, barem kada je u pitanju izgradnja modernih institucija. Mi moramo graditi naše institucije, posebno naše pravosuđe, bez obzira da li nam tetka Ursula donosila bombonjeru praznih obećanja, ili nam uručila otvaranje pregovora.
Nakon posjete Ursule von der Leyen svima nam treba biti jasno: niko nama neće napraviti državu niti nam pokloniti članstvo u EU. Mi to moramo sami, jer Bosna i Hercegovina naša država, a ne Ursulina. Sve ovo što nam se dešava od rata pa do danas naša je ''zasluga''. I bitnije je da mi pravimo državu, po istinskim evropskim standardima, nego da prosimo da budemo njena članica. A bombonjera sa praznim obećanjima će biti, jer ni sama Evropska unija ne više kuda goni. Svakako da stavovi o podršci Izraelu da sravni Gazu i uništi civilno stanovništvo bez imalo grižnje savjesti svako normalno društvo tjeraju od tih neljudi, ma koliko ta odluka bila politički loša po neku državu. Bosna i Hercegovina mora sama o sebi brinuti, a na kraju krajeva to nam je pokazao i odbrambeno-oslobodilački rat 1992/1995.
