Jučerašnji prizori iz Sarajeva otvorili su nam oči, makar na trenutak. Stotine djece i tinejdžera zadihano je trčalo za američkim streamerom i TikTok zvijezdom IShowSpeed-om, gurajući se da uhvate kadar za društvene mreže i da mogu reći: „Bio sam tu.“ Telefoni su blještali, vriska se orila, a smisao… ostao je negdje na asfaltu.
To smo odgojili. Generacije koje znaju sve o lajkovima, algoritmima i trendovima, a malo ili ništa o svom identitetu, svojoj historiji i svojim herojima. Djeca koja satima sjede za ekranima, igraju igrice i troše vrijeme gledajući jutjubere — dok im pod nogama nestaju korijeni i istina o njima samima.
A u isto to vrijeme, u drugom dijelu Bosne i Hercegovine, jedan dječak korača potpuno drugačijim putem. Ahmed Nur Mehmetović, jedan od najmlađih učesnika ovogodišnjeg Marša mira, već drugi dan ponosno hoda u koloni prema Potočarima. Bez kamera i bliceva, ali sa srcem punim istine, noseći težinu sjećanja za one koji su nevini ubijeni.
Dok su njegovi vršnjaci jurili za TikTokerom, Ahmed je korak po korak liječio rane od žuljeva na stopalima, nastavljajući hrabro svoj put prema cilju. Nije sanjao o storijima i lajkovima nego o pravdi i sjećanju. On već iza sebe ima i knjigu — „Moj put u Potočare“, u kojoj je opisao svoju prvu kolonu Marša mira, svoja osjećanja i bol koju je osjetio kada je stao na tlo Potočara i ugledao uplakane majke. Knjigu je napisao još prošle godine, ali sada već piše novu priču — svojim koracima.
I dok oni sanjaju da jednog dana postanu viralni, Ahmedova najveća želja je — da postane hafiz, čuvar Kur’ana. A znamo li mi uopće koja je najveća želja onih koji su trčali za TikTokerom? Šta im je cilj, osim još jednog storija i još jednog lažnog trena sreće?
Na kojem smo nivou kao društvo kada nam je važnije s kim smo se slikali nego kome smo odali počast? Šta očekujemo od djece koju učimo da budu samo konzumenti, a ne čuvari vrijednosti? Ko će sutra hodati u koloni kada nestanu ovakvi mali-veliki Ahmedi?
Zato ne zaboravimo: dok na jednoj strani djeca trče za ekranima i lažnim idolima, na drugoj Ahmed hoda za istinom i snovima koji vrijede.
Roditelji, probudite se dok još ima vremena. Odgojimo generacije koje će nositi ispravne vrijednosti, koje će znati kuda i zašto hodaju. Budućnost im dugujemo upravo mi.
