Naime, Igman iz Konjica prinuđen je dio radnika poslati na prinudni godišnji odmor, a razlog tome je obustava uvoza baruta iz Srbije, koji je neophodan za proizvodnju u ovoj bosanskohercegovačkoj kompanjii. Uprava se ne oglašava, a iz Vlade Federacije tvrde da će pokušat naći rješenje. Ipak stručnjaci upozoravaju, ako se bude išlo na alternative, to neće biti tako jednostavan posao.
Odjeknula je jučer vijest o padu dionica Igmana iz Konjica, za čak 15 miliona maraka u samo 24 sati od objavljivanja vijesti kako se obustavlja dio proizvodnje. Samim tim, preko noći je pala i tržišna vrijednost kompanije. Većinski vlasnik, Vlada Federacije, pokušava doći do alternativa srbijanskom barutu.
“Nisu svi radnici Igmana na prinudnom odmoru, ali jedan dio jeste, oni imaju ugovore, imaju poslove, ono što se može raditi bez baruta, rade, pripremaju, a ovo ćemo dalje, dakle, problema svugdje ima, a ovo je malo čini mi se više to neko regionalno zatezanje i prepucavanje, ja ne bih volio da mi sada uđemo u fazu gdje ćemo i mi zaustaviti nešto što ide odavde iz Federacije prema Srbiji, to ne treba nikome”, kaže Nermin Nikšić, premijer FBiH.
Ipak, stručnjaci iz ove oblasti upozoravaju, o alternativama se moralo razmišljati ranije. Okolnosti u svijetu su takve da je naglo porasla potražnja za oružjem, a kada je riječ o proizvođačima baruta, situacija je posebno komplikovana.
“Barut koji oni nabavljaju iz Srbije nije isti kvalitet kao neki drugi pa vi ćete sada doći na tržište i sad ćete kupiti baruta bilo kog. Nije barut barut, jer je kompletna proizvodnja municije prilagođena toj vrsti baruta i svemu onome što se uz barut koristi u proizvodnji. Vjerujem da u ove dvije fabrike baruta u EU teško da ćemo doći na red jer EU je obećala potrošiti 800 milijardi eura na naoružanje i opremu, između ostalog i na municiju”, upozorava Hamza Višća, sigurnosni stručnjak.
Inače, Igman Konjic je barut nabavljao isključivo od srbijanske kompanije Barutana Lučani. Srbija pak suočena s nizom kritika zbog izvoza oružja kako u Izrael, tako i Ukrajinu, odlučila se, sudeći prema izjavama tamošnjih zvaničnika na potpunu obustavu, što se evidentno odrazilo i na pojedine kompanije u BiH.
Do zastoja dolazi upravo zbog zabrane izvoza iz Srbije, a do novog zastoja u proizvodnji, bar djelimično, dolazi u trenutku kada se Igman ne može pohvaliti poslovnim rezultatima, nego gubitkom od oko 20 miliona maraka u prvom dijelu godine, piše portal Biznisinfo. Inače Igman zapošljava oko 1.300 radnika i od ogromne je važnosti kako za lokalnu zajednicu tako i za privredu.
Kako dalje navodi portal Biznisinfo, prelazak na drugog proizvođača ne bi bio ni jednostavan, a ni brz proces. Razloga je nekoliko, navode, svaki barut mora proći stroga balistička ispitivanja, što može trajati mjesecima; evropsko tržište već je pogođeno nestašicom baruta zbog velike potražnje; na koncu izvozne dozvole podložne su i političkim odlukama, posebno ako je riječ o zemljama izva EU, tvrdi Biznisinfo. Aktuelna situacija treba biti i lekcija da se više vodi računa o namjenskoj industriji, kažu stručnjaci.
“Mi već dugo vremena nismo ulagali u proširenje proizvodnje, dugo vremena nismo sagledali ni vlastite potrebe za nekim elementima namjenske industrije”, tvrdi Višća.
Kao primjer kvalitetne proizvodnje u oblasti namjenske industrije, ministar odbrane BiH, Zukan Helez navodi Binas iz Bugojna, koji nerijetko i posjećuje. U intervjuu za Raport kaže kako je i sa menadžmentom ove kompanije upravo ranije razgovarao o potrebi za barutom, te najavio mogućnost domaće proizvodnje.
“Pitao sam njih, imate li rezervnu opciju? Ozbilljan privrednik uvijek ima varijantu A, B pa i C. Mora biti rezervna opcija. Kaže, mi smo toliko bili sigurni da nismo imali, e sad su našli rezervnu opciju. A već je započet, mislim da je uloženo nekoliko miliona u barutanu u BiH i da ćemo mi imati svoju barutanu”, kaže Helez.
Domaća proizvodnja baruta dobro zvuči, no to se ne može realizirati preko noći, što za aktuelne radnike Igmana iz Konjica, koji su prinudno upućeni na odmore, nije rješenje. Ne doprinosi ni činjenica da država Bosna i Hercegovina nema zajedničku strategiju razvoja namjenske industrije. Entiteti vode odvojene politike i interese.
