I prije ovog poteza postojala je opravdana bojazan da će Fond PIO krahirati u skorijoj budućnosti i da će građani ostati bez penzija, a najnopviji potezi Vlade su samo pojačali ovakva predviđanja, prenosi BUKA magazin.
Da je mogućnost da u narednih 10 godina dođemo u situaciju u kojoj radnici više neće moći isplaćivati penzije tvrde skoro svi stručnjaci i prema njihovom mišljanju takav scenario je itekako izvjesan.
Sa druge strane, većina zaposlenih nije ni svjesna koliko im država od bruto plata uzima samo za penzijsko osiguranje, jer kad se govori o platama samo se pominje neto zarada.
Naime, čak 11,5 odsto od ukupne cifre koji zaradi jedan radnik u RS država uzme sebi za penzijski fond. Drugim riječima, ukoliko zarađujete prosječnu platu u RS, koja prema posljednjim podacima iznosi 909 KM neto, čak 263 KM ćete dati za svoju buduću penziju koju najvjerovatnije nećete ni vidjeti ili će vam ona biti mizerna.
Upravo zbog toga mnogi stručnjaci zagovaraju ideju da bi ljudi trebali da dobiju slobodu da sami odluče kako bi uložili ili potrošili novac koji zarade, posebno kada govorimo o penzijama.
U korist ovoj tezi ide i podatak da ljudi koji čitav radni staž primaju prosječnu platu neće imati penziju veću od 500 KM i to pod uslovom da imaju 40 godina radnog staža.
U suprotnom njihove penzije će biti još i manje. Prema predviđanjima ekonomista za očekivati je da se u budućnosti ionako male penzije neće moći isplaćivati.
Iznosi najnižih penzija nakon povećanja (u KM)
- na teret Republike (sve vrste penzija) 195,74
- za penzijski staž od 15 do 20 godina 234,91
- za penzijski staž od 20 do 30 godina 274,05
- za penzijski staž od 30 do 40 godina 313,23
- za penzijski staž od 40 godina i više 391,54
Sa druge strane, trenutni penzijski sistem, poznat i kao „generacijaska solidarsnost“ koji se zasniva na tome da oni koji rade plaćaju penzije onima koji su penzionisani je postao neodrživ. U ovom momentu ojedan radnik radi za jednog penzionera, dok će se taj odnos u budućnosti mijenjati u korist penzionera. i tu ulazimo u ogromne probleme. Već sad vlade entiteta ne znaju kako da isplate sve penzionere, koji su cijeli svoj radni vijek plaćali penziono osiguranje pa su prinuđeni da isplate penzija prebace na trezor, a u RS čak i da „subvencionišu“ sa 20 KM penzije budžetlija.
U kakvoj se situaciji nalazimo i šta nas očekuje najbolje je za Buku objasnio Faruk Hadžić koji je rako da prema podacima iz istraživanja koje je nedavno radio u narednih pet godina možemo očekivati da će broj penzionera porasti za dodatnih 80.000.
„Negativni prirodni priraštaj će se nastaviti. Broj osoba u koje ulaze u kategoriju 0-18 godina će se smanjiti za 40.000. Projekcije govore da će se iseliti novih 150.000 osoba. Posljednje objavljena Anketa o radnoj snazi, koja je potpuno neopaženo prošla u javnosti je pokazala da nas u državi ima trenutno 2,7 miliona! Ljudi su naš najvažniji resurs koji imamo, a on masovno odlazi van BiH i to sa pravom, jer preko 20 godina je prošlo u čekanju nekog boljeg života“, rekao je on.
Kako kaže, već sada je omjer zaposlenih radnika i penzionera blizu 1:1.
„To su osobe koje su cijeli život uplaćivale doprinose i sasvim je logično da sada očekuju svoju penziju, međutim, fondovi nemaju novaca za te osobe. Zbog toga su se vlasti entiteta dosjetile da se uplata doprinosa i isplata penzija prebaci na entetitske budžete. Na taj način nedostajuća sredstva za penzije se obezbjeđuju kroz prikupljene poreze, umjesto kroz doprinose. Možda je ovo jedan od odgovora zbog čega se u posljednje vrijeme sve više zagovara povećanje stope PDV-a, jer novca u narednim godinama neće biti dovoljno.“
Upravo iz tog razloga sve veći broj građana se pita zašto im se ne omogući da sami raspolažu sa onim što zarade i na taj način sebi obezbijede koliko-toliko izvjesnu starost.
Zato se dešava da mnogi radnici od poslodavaca traže da im se plata isplaćuje „na ruke“ jer ne vjeruju državi zagovarajući da bi svima trebalo omogućiti raspolažu sa onim što zarade.
Dio stručnjaka se slaže sa građanima, navodeći da bi ipak država ukoliko bi se odlučila za prelazak na ovakav sistem morala to uraditi postepeno i uz uvođenje nacionalnih penzija koje bi omogućile budućim penzionerima osnovne uslove za preživljavanje. Jer, u ovakvim uslovima u kojima živimo danas, mnogi građani neće mnogo razmišljati o penziji pa bi se vrlo lako neki novi način penzionisanja pretvorio u masovno stvaranje socijalnih slučajeva.
Što se tiče onih savjesnih, koji bi od novca koji trenutno daju državi za svoju penziju usmjeravali u penzione fondove ili štedili računica je jednostavna.
Ukoliko neko počne da radi sa 25 godina i narednih 40 godina radi za prosječnu platu od koje će moći uplaćivati 263 KM, koliko bi mu davao poslodavac na konto penzijskog osiguranja za koje trenutno izdvaja toliki iznos, penzija bi mu iznosila 646 KM do nejgove 85 godine.
