- Radim kao novinarka i fudbalski komentator za glavni danski program DR1. Pišem članke o sportu, pravim i uređujem emisije za sportske novosti na televiziji. Imam, također, zadatke kao fudbalski komentator na televiziji i radiju – kaže nam Muminović.
Normalan razvoj
Najviše pratite nogomet.
- Da. Uvijek mi je nogomet bio najdraži sport. Počela sam ga igrati kad mi je bilo šest godina i dan-danas ga igram u Kopenhagenu. Igrala sam deset godina u najboljoj danskoj ligi i za mlade danske reprezentacije. Ali, uvijek sam željela da pratim nogomet i ne samo da pratim nego da analiziram i da znam sve o sportu i igračima.
Posljednjih godina sve je više žena u sportskom novinarstvu. Jesu li ljudi imali predrasude prema Vama?
- To je normalan razvoj u našoj zajednici. Naravno da i žene vole sport. Muškarci možda imaju veći interes, generalno, ali to ne znači da žene ne znaju o tome pričati. Kad žene uđu u teritoriju koja je, hajmo reći “muška profesija”, tu će uvijek biti nekih predrasuda. Kad sam bila ekspert u studiju na DR1 za Evropsko prvenstvo 2016. u nogometu kao prva žena u Danskoj, bilo je diskusija: “Može li ona, kao žena, pričati o muškom nogometu?” Naravno da mogu. Ako muškarac može pričati o ženskom rukometu, mogu i ja o muškom. Srećom, nisam dobivala negativne komentare. Ljudi su bili veoma zadovoljni sa mnom i zato sam u studiju bila kao komentator opet za Svjetsko prvenstvo 2018. u Rusiji.
Plasman u Brazil
Je li televizija bila oduvijek Vaš izbor?
- I jeste i nije. Uvijek sam sanjala o tome kako bih voljela biti nogometni reporter na televiziji. To sam i postigla, a radim priloge za radioprograme. To mi se, isto, mnogo sviđa. Ali, ako bih nešto morala birati, bila bi to televizija.
Je li Vam neki sportski događaj koji ste pratili, ostao u posebnom sjećanju?
- Naravno da se sjećam kad se Bosna i Hercegovina prvi put kvalificirala na Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine. To je bio veliki ponos za mene i pričala sam mnogo o tome ovdje, u Danskoj. Nadam se da ćemo se opet uskoro kvalificirati.
Drugi grad
- Došla sam u Dansku 1992., a od 1995. do 2010. živjela sam u malom gradu Viborgu. Zato je taj grad kao moj drugi rodni grad. A rodila sam se 1988. u Trebinju – rekla nam je Muminović.
Veza s domovinom
- Svakog ljeta od 2001. dolazila sam i dan-danas dolazim u posjetu, ne samo u Trebinje nego i u Sarajevo i Tuzlu, gdje imam familiju. Veza je uvijek velika i uvijek će biti. Bosna i Hercegovina i bosanski jezik veliki su dio mene – zaključila je novinarka.
