Bosna i Hercegovina ponovo je ucrtana kao područje povećanog rizika od potresa, a Hercegovina se našla u crvenoj zoni evropske seizmičke karte među regijama s najvećom vjerovatnoćom snažnih zemljotresa. To nije vijest koja iznenađuje stručnjake, ali bi trebala ozbiljno zabrinuti društvo koje, uprkos historiji razornih potresa, još uvijek više računa na sreću nego na propise i planiranje. Teritorij BiH dio je sredozemno–transazijskog seizmičkog pojasa, jednog od najaktivnijih na kontinentu, a nova karta samo vizualizira ono što seizmolozi godinama ponavljaju Balkan je “vruće” tlo, posebno u odnosu na geološki mirniji sjever i zapad Evrope.
Na mapi rizika jug Bosne i Hercegovine, zajedno s dobrim dijelom Hercegovine i segmentom hrvatske obale, obojen je crvenom bojom, u istom rangu s Grčkom, jugom Italije, evropskim dijelom Turske, Albanijom, Crnom Gorom, Sjevernom Makedonijom, dijelovima Bugarske, Rumunjske i južne Španjolske. Središnji i sjeverni dijelovi BiH svrstani su u zonu srednjeg rizika – tu su jači potresi rjeđi, ali i dalje realna mogućnost. Kontrast je najuočljiviji kada se karta pogleda u cijelini: dok stanovnici Njemačke, Poljske, skandinavskih zemalja ili Ujedinjenog Kraljevstva žive u geološki stabilnim područjima, Balkan i Mediteran čine pojaseve u kojima se snaga tla uvijek mora imati na umu.
Seizmička historija BiH ne ostavlja puno prostora za iluzije. Od početka 20. stoljeća zabilježeni su brojni potresi magnitude oko ili iznad 5,0 – u Petrovcu, Počitelju, Vlasenici, Bihaću, Jajcu, Ljubinju, Derventi, na Treskavici, u Srebrenici, Gacku, Banjoj Luci, Lukavcu i Stocu. Najpoznatiji među njima ostaje banjalučki potres iz 1969. godine, snage 6,6 po Richteru, u kojem je život izgubilo 15 ljudi, hiljade su bile povrijeđene, a oko 86.000 stanova uništeno ili teško oštećeno. U novijoj memoriji građana ostao je i potres magnitude 6,1 koji je u aprilu 2022. pogodio područje Stoca, sa smrtnim ishodom i velikom materijalnom štetom, te serija potresa kod Zenice 2023. godine, gdje je najjači imao magnitudu 4,7 i intenzitet 6–7 MCS u epicentru.
Ono što se ne vidi golim okom, ali jasno pokazuje seizmogram, jeste činjenica da tlo u BiH gotovo nikad nije potpuno mirno. Svake godine registrira se oko 1100 potresa slabijih od 3 stupnja po MCS ljestvici – prosječno tri dnevno – koje ljudi ne osjete, ali instrumenti precizno bilježe. Pored njih, desetak jačih potresa godišnje osjete stanovnici, što povremeno pokrene kratkotrajan val brige, ali rijetko rezultira dugoročnim promjenama u gradnji, propisima ili ponašanju. Zemlju presijecaju brojni regionalni rasjedi – bugojanski, višegradski, neretvanski, banjolučki i drugi – duž kojih nastaju i manja i potencijalno razorna podrhtavanja, što se dobrim dijelom poklapa s područjima najveće naseljenosti i ekonomskih aktivnosti.
Seizmologija ne nudi tačne datume, ali nudi neugodne prognoze. Na osnovu dosadašnjih podataka procjenjuje se da se u narednih 50 godina na području BiH mogu očekivati potresi maksimalnog intenziteta do 7 stupnjeva MCS – dovoljno jaki da ozbiljno oštete ili sruše dio stambenog fonda. Za period od 100 i više godina, projekcije za područje Banje Luke, Treskavice, Trebinja i Neuma govore o vjerovatnoći razornijih potresa, s velikim materijalnim štetama i mogućim ljudskim žrtvama. Drugim riječima, pitanje nije hoće li se snažan potres dogoditi, nego kada i koliko spremno će ga društvo dočekati.
