U rubrici ''Heftičnjak'' analiziramo i komentarišemo ključni događaj u sedmici iza nas.
Dok se država, odnosno njeni funkcioneri lagano brčkaju po mogu, političkih događaja nema mnogo. A da politika poptuno ne zamre tokom ovih ljetnih dana, brine se sarajevska Trojka. Tako je Općinsko vijeće sarajevske općine Centar izglasalo opoziv načelniku te općine Srđanu Mandiću koji dolazi iz Naše stranke. Koliko je Trojku obuzeo SDA-ov DNK u razmišljanju i korištenju vlasti, govori dovoljno podatak da su tog istog Mandića opozvale one stranke koje su uvjeravale građane da je on najbolje rješenje za načelnika. Dakle, NIP i SDP. Ovo se posebno odnosi na NIP, stranku koja je nikla iz Stranke demokratske akcije, u kojoj je većina ljudi završila iz karijerističkih razloga, tipičnog načina razmišljanja – do podne jedno, od podne drugo, sve može ako je meni lično dobro. Takva metoda je oprobani recept za nipovce, a takvog je razmišljanja očito i sin prvog zamjenika NIP-a, Jasmin Ademović, koje se genetski predodređeno začešljao da on upravlja općinom, iako ima trideset i koju godinu. Ranije je opozvan Ibrahim Hadžibajrić, kojeg je također kandidirala Trojka, tada četvorka, a Hasan Tanović (isto kandidat Trojke) također ima ogromene probleme sa NIP-om i Našom strankom.
Uglavnom, pokazalo se da ta Trojka pravi grešku za greškom, da nema nikakav valjan politički program, a sva njihova filozofija se zasniva na tome da su protiv SDA. To može donijeti neki rezultat u glasovima i na izborima, ali može li donijeti bilo kakvu korist našem društvu – realno ne može. Koncept Trojke da prenese vlast i Sarajeva na ostatak Bosne i Hercegovine je možda dijelom uspio, što manipulacijom, što intervencijom i zahvaljujući strancima i odluci Visokog predstavnika, ali im ta stvar propada odakle je pošla – u Sarajevu. Zato što tu nema nikakve ideje, političke platforme ili ideologije, nego samo vlast po svaku cijenu. Trojka, pokazalo se, ima SDA-ov DNK jer osim FB objava i šuplje, popuštanja Dodiku i Čoviću, tu nema nikakvog napretka. Nema sumnje da bi SDA to isto radila, ali se onda postavlja pitanje za što ili za koga su glasali građani Bosne i Hercegovine tražeći alternativu Bakiru Izebegoviću i njegovoj stranci. Taj koncept je propao.
Taj koncept propada i u Skupštini Kantona Sarajevo, propada i na federalnoj razini, jer tamo glavnu riječ vode opskurni likovi poput Rame Isaka i njegovog sina Arnela koji u ozbiljnoj državni ne bi bio ni portir (bez uvrede za ljude koji ovo rade). Elmedin Konaković je stvarni šef te priče o Trojki i je politički DNK u taj politički projekat donio iz SDA. Možda ti ljudi okupljeni oko Konakovića i uspiju opstati na vlasti (jer su Bakir Izetbegović i njegova supruga teški utezi na nogama SDA, a što će dugo i ostati tako), možda će dobijati prestižne pozicije i sinovi Rame Isaka i Kemala Ademovića, ali Bosna i Hercegovina kao država i društvo biće zarobljena u sličan model upravljanja koji će nas dugo držati prikovanim za svako dno. A da bi krenuli ka gore, za to nam trebaju drugi ljudi, ni SDA niti ljudi koji imaju njen politički DNK.
