Poplave koje su posljednjih dana pogodile Mostar i njegovu širu okolinu još jednom su ogolile dugogodišnji problem odnosa prema prostoru i prirodi. Najviše su stradala područja uz rijeke Bunu, Bunicu i Neretvu - tamo gdje su poplavne zone pretvorene u građevinske parcele, gdje su rijeke stiješnjene betonom, a šume sječene bez plana i obnove.
Godinama se upozoravalo da se gradi tamo gdje se ne smije, da se betonira bez mjere, da se šume uklanjaju bez pošumljavanja, a prirodni tokovi mijenjaju zbog profita. Danas plaćamo cijenu – poplavama, klizištima i uništenom imovinom.
Jesu li ove poplave prirodna nepogoda ili posljedica sistemskih grešaka? O ovoj temi govorili su Samira Hunček ispred Ministarstva sigurnosti BiH u studiju, aktivista Adi Selmanom i Martina Egedušević, stručnjakinja za prirodna rješenja složenih ekoloških izazova.
Najvećim dijelom smo krivi mi
"Sve krize su velikim dijelom prirodne i elementarne nepogode. Nešto se u prirodi mora desiti da bi se desile određene krize. Međutim, da li su one posljedice ljudskih nepogoda - najvećim dijelom jesu. Veliki je nemar i veliko je nepoštovanje prirode i naših okruženja u kojima živimo. U toga šta i na koji način se ponašamo u svakodnevnim aktivnostima, kako se ponašamo prema prirodi. Ono što su promjene i ono što se globalno mijenja to su klimatski uslovi, klimatska dešavanja. Ali svaki putsmo suočeni sa velikim posljedicama koje u biti se dešavaju zbog ljudskog nemara", naglasila je Hunček
Ko zakazuje?
Navela je kako je veliki problem složeni sistem uređenja BiH gdje se isprepliću nadležnosti države, entiteta, kantona, općina, gradova itd.
"Međutim, ko zakazuje? Zakazuje sistem na način da zakazuje onaj ko izdaje građevinske dozvole, ko izdaje urbanističke dozvole. Zakazuju svi oni koji kao korisnici i kao privrednici, mi kao ljudi koji djelujemo u skladu sa onim što nam je propisano i odobrano građevinskom dozvolom ili urbanističkom, pa ćemo da postupamo u skladu s tim ili ćemo da budemo malo drugačije orijentisani pa da postupamo i radimo mimo te građevinske dozvole ili u konačnici bez ikakve građevinske dozvole. Zakazali su oni koji provode zakone, zakazali su oni koji prate implementaciju i koji u biti prate sankciju, odnosno koji provode sankciju koju provode. Zakazali smo svi kao društvo", smatra Hunček.
Mijenjaju tok rijeke da bi sagradili kuće
Aktivista Selman kazao je kako je poznato da je politički lider jedne stranke u Hercegovini promijenio tok rijeke za svoju kuću te da je logično da će njegovi sljedbenici slijediti taj primjer.
"Logično je da će njihovi sljedbenici graditi na Buni, Bunici i Neretvi. I imamo činjenicu da Federalno ministarstvo okoliša i turizma daje novac za elaborat za zaštitu vodopada Kravice koje su betonirane, koje jednostavno mijenjaju tok rijeke da bi se napravili kafići, restorani i sl. Imamo čak i činjenicu da koridor 5C prolazi iznad vodopada Kravice. Tako da situacija u Bosni i Hercegovini je zaista katastrofalna, alarmantna, a za to smo zaslužili svi mi jer mi to dopuštamo. Mi kao ljudi, kao građani, kao narod nismo zaslužili ovakvu prirodu, ovakve rijeke, ovakve šume jer ono kako se mi odnosimo prema prirodi Bosni i Hercegovini ja mislim da nije zabilježeno ni u jednoj i drugoj državi", rekao je Selman.
Šta se dešava sa vodom i rijekama koje ostaju zatvorene u svoja korita pitali smo stručnjakinju Egedušević.
"Kada dođe do betoniranja, mi u stvari gubimo upijanje vode, beton ne upija ništa praktično, mislim jako malo je porozan. Onda stabilnost tla raste, rizik od klizišta, dolazi do hlađenja prostora, vidjeli ste kako sada u Evropi imamo te ogromne toplotne valove, beton to pojačava. Također i sigurnost ljudi i imovine, što je za mene ustvari najbitnija stavka, znači poplave postaju brže i razornije. I drugim riječima, beton izgleda kao red, ali u stvari stvara haos u ekstremnim uslovima. Mnogo bolje ako bismo primjenjivali prirodna rješenja i radili u skladu sa prirodom, a ne protiv nje. Mislim da polako kreće razmišljanje u tom smjeru, jer recimo ja mislim da sve više ima razmišljanja na nivou države, što mi je jako drago, ustvari da mi više radimo na prevenciji, a ne ustvari na borbi sa nečim što je već nastalo, jer onda prevencija tu ne može da pomogne. Moramo krenuti od početka praktično, nacrtati šta bismo htjeli da radimo, i ništa od ovoga, da kažem, neće doći preko noći. Ako krenemo danas, vidjet ćemo neku promjenu za deset godina, što apsolutno nije atraktivno politički, nijednom političaru to nije atraktivno, šume nikome nisu atraktivne, da kažemo ustvari na nekoj teritoriji, ali mi moramo krenuti, da razmišljamo ka tom smjeru, jer imamo veliki kapacitet da to promijenimo u Bosni i Hercegovini", kazala je Egedušević.
Zakasnili smo
Hunček naglašava kako smo svi u obavezi da postupamo u skladu sa domaćim zakonodavstvom, ali, ako ne razmišljamo široko i ako ne vodimo računa da one sekunde kada se nešto desi, što se dešavalo ranije i iz čega smo trebali naučiti lekcije prije 10-11 godina, mi smo zakasnili.
"Mi smo zakasnili u svim segmentima jer mi nismo samo obavezni da u onom trenutku kada se nešto desi da postupamo. Mi smo u obavezi da razmišljamo i da postupamo svaki dan i čitavu godinu. Mi smo u obavezi da vodimo računa šta je to preventivno, kako bi se moglo unaprijediti nešto da ne dođe do ovakvih stvari i da ne dođe do ovakvih velikih prirodnih, elementarnih i svih drugih katastrofa. Potrebno je uraditi adekvatne, korisne, svrsishodne studije i analize. Ne studije po svaku cijenu, samo da se uradi. Potrebno je posvetiti pažnju tim stvarima. Kažemo stalno betoniranje, kažemo nelegalna gradnja, kažemo dozvole koje se izdaju raznim privrednicima, tajkunima ili ne tajkunima. Žalosna činjenica, mijenjanje prirodnih tokova rijeka, okretanje tih korita, da li dolazi do podzemnih ili nadzemnih voda. Znači, sve su to problemi o kojima se treba razgovarati svakodnevno. Ne smijemo zaboraviti šta se dešava i odakle sve počinje. Počinje od lokalne zajednice, sa najnižeg nivoa, a to je grad, općina, pa da bi se došlo do kantona. To je naša žalosna činjenica. Pandan tome je isto u Republici Srpskoj. Područje, grad, entitet. Znači, svugdje se dešava isto, ali moramo komunicirati i moramo sarađivati, jer jedni bez drugih ne možemo", istakla je.
Jedno stablo zadrži do 4.000 litara vode
Egedušević navodi kako su potrebne izmjene prostornih planova koji moraju da vode računa i da prate sve ono što su prirodni uslovi.
"Ne možemo da očekujemo da će jedno područje gdje je posječena šuma, gdje je oguljeno zemljište, da će se držati neku vodu. Jedno drvo zadrži od 2 do 4 hiljade litara vode. Kako korijenom, tako stablom, tako krošnjom. Ali ukoliko se to posiječe, dobijemo jednu površinu po kojoj voda brže teče. Dobijemo bujične poplave. Dobijamo klizišta i dobijamo sve ono što ide i što povlači odgovornost i što povlači, pazite, ne samo odgovornost, što pravi problem i kako se povlači, on postaje sve veći", upozorila je.
Prokoško jezero - raj ilegalnih objekata
Selman je govorio upravo o lošim ili nepostojećim zakonskim rješenjima kada je u pitanju šumska oblast.
"U Bosni i Hercegovini postoji zaštićeni pejzaž Konjic, takozvana zaštićena zona, odnosno jedini zaštićeni pejzaž u svijetu u kojem je na 75% teritorije u potpunosti dozvoljena šumsko-privredna sječa. Također mi imamo čitav niz drugih primjera gdje se upravo zaštićeni prostori najviše devastiraju i sve dok ova država ne bude imala snage da pošalje bagere i buldožere recimo na Prokoško jezero pa da za jedan dan ili jednu noć sravne preko 200 ilegalnih objekata na Prokoškom jezeru i pokidaju ilegalni plastični šlaufe koji vodu umjesto jezera usmjeravaju u toalete u ilegalnim objektima, nama nema pomoći. Sve dok se ne nađe barem jedna politička stranka u vlasti koja će usloviti Vladu Federacije zakonom o šumama, ja ću napomenuti da Federacija nema zakon o šumama, a da Hercegovačko-neretvanski kanton nema nikakav zakon koji reguliše šume, sve onda što pričamo je iskreno govoreći šuplja priča. Sve dok imamo primjere da demobilisani borac Armije Bosne i Hercegovine Vojske Republike Srpske i HVO-a koji je jadan četiri godine čučao u ratu i dobije zatvorsku kaznu zbog jednog ili dva posječena stabla, dok recimo kompanija Adriatic Metals koja je potrovala preko 40 ljudi u Varešu olovom, koja posječe desetine, stotine hektara šume i dobije novčanu kaznu, mi ovdje, nažalost, nemamo države. I zaključak je da zakoni postoje, ali zakoni ne sprovode. Samo još jedan primjer, kada je u pitanju Prokoško jezero, kada prijavite ilegalni objekat o Prokoškom jezeru, izađe inspekcija koja je u saradnji sa tim ljudima koji grade ilegalne objekte i oni ih neće kazniti u skladu sa krivičnim zakonom Federacije, odnosno neće im zaprijetiti zatvorskom kaznom zbog krivičnog djela za uzimanje nekretnine od javnog značaja, nego će im u skladu sa kantonalnim zakonom pisati novčanu kaznu od 100 ili 200 maraka i oni će tu kaznu platiti i već su presuđeni za taj ilegalni objekat i nastaviće graditi potpuno slobodno. Mi imamo stajališta da nacionalni park i lokalna zajednica u Bihaću se želi riješiti nekoliko stotina betonskih objekata u slivu rijeke Une, ali jednostavno kantonalna i federalna vlast to ne želi, jer oni koji vode ovaj sistem su krenuli da zloupotrebljavaju naša prirodna dobra", naveo je Selman.
Priroda trajno uništena
Egeduševič ističe da smo na nekim dijelovima BiH postigli to da je priroda trajno uništena i da je potreban ogroman period da se ona oporavi.
"Bili smo na jednoj konferenciji gdje se postavilo pitanje šta je potrebno da se promijeni u Bosni i Hercegovini, odnosno koja je nama revolucija potrebna da bismo mi nešto promijenili i Adi je to jednostavno jasno odgovorio - da nam je potrebna ogromna promjena svijesti i ja mislim da to jeste neophodno. Zato što ako vi imate investitore koji dolaze u opštine ili kantone i kaže ja želim da izgradimo ovo i ovo, naprimjer solarnu elektranu i evo jedan konkretan primjer - relativno skoro me kontaktirala jedna osoba iz Mostara i on mi je objasnio da je ustvari izgradnja solarne elektrane u blizini Mostara izazvala poplavu na teritoriji opštine Mostar. To je bilo prije ovog događaja i ustvari jeste zato što je neko došao u opštinu rekao 'ja sam investitor, hoću da uradim ovu investiciju', oni su rekli evo odlično imamo mi tamo neku hercegovačku vrlet gdje vi možete da postavite tu elektranu, ali njemu niko nije rekao da on u stvari mora da ispuni određene uslove da bi to uradio i on nije kriv u suštini zato što je on morao da napravi put koji je ukonektovao na postojeći put i automatski je toj vodi dao prostora da ide dole ka glavnom putu i da naravno poplavi naselje. Opet sa druge strane, ako bismo mu rekli ti moraš da ispuniš ove uslove da bi uradio ovu investiciju i onda bi to bilo jako skupo vjerovatno bi ta osoba odustala ali političari imaju razloga da koriste to kao nešto - mi smo investirali", navela je.
Foto: Cazin.net/CGPT
