Popularizacija osoba koje su na prostoru Balkana odgovorne za stravične zločine uzela je maha u proteklim godinama u BiH, pa tako ulice, škole i studentski domovi dobivaju ime po ubicama i krvolocima, dok neke od najzaslužnijih osoba iz bogate umjetnosti i kulture u BiH još uvijek nemaju ulicu.
Primjerice Studentski dom na Palama nosi ime osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića, u Istočnom Sarajevu postoji ulica Draže Mihajlovića, a nedavno je u Sarajevu, nakon brojnih konroverzi, stavljena van snage odluka o izmjeni naziva škole “Mustafa Busuladžić”. Obrazloženo je to činjenicama da je Busuladžić bio saradnik i vođa fašističkog pokreta.
No, da li će u ostalim dijelovima BiH dugoročno biti moguće promijeniti određene nazive te kakva se poruka šalje mlađim generacijama zadržavanjem takvih naziva, odgovore smo pokušali dobiti u razgovoru sa Damirom Filipovićem, predsjednikom Foruma mladih SDP-a.
“Definitivno Bosna i Hercegovina se nalazi u okovima poremećenog sistema vrijednosti, gdje mladima nisu primjer borbe i uspjeha ličnosti iz kulture, umjetnosti ili struke. Historijske ličnosti koje bi trebale biti uzori svima nama se nalaze na marginama sadašnjosti, dok ličnosti koje su po svom djelovanju fašizoidne dobiju priliku da se po njima zovu razne ustanove. Priliku da se škole ili druge institucije zovu po njima su dobile samo zbog nacionalne ili etničke pripadnosti jednom od tri konstitutivna naroda u BiH, jer je riječ o politikanstvu koje potiče mržnju prema drugom i drugačijem čuvajući udobne fotelje i pozicije strankama sa nacionalnim predznakom, a koje predlažu i donose takve odluke. Nažalost smatram da je to pogubno za društvo i državu, obzirom da se o nama onda stiče loša percepcija”, kazao je Filipović za Fokus.ba.
Upozorio je da u Bosni i Hercegovini malo ko razmišlja o mlađim generacijama, jer da je suprotno, ne bi se dešavala demografska kretanja u jednom pravcu iz BiH.
“Previše smo okrenuti prošlosti, a želimo u budućnost, bojim se da nećemo otići u Evropu nego da će Evropa doći nama u pooštrenu mirovnu misiju. Mladima se ne želi poslati poruka nego se oni na taj način odgajaju da postanu dio ovog sistema vrijednosti, gdje se prave vrijednosti devalviraju. A što se tiče regije i svijeta, smatram da ni regija nije odmakla u ovom pogledu puno od nas, jer se još uvijek u cijeloj regiji ostaje na politikama 90-tih, što je svakako pogubno za sve nas. Ono što je nužda u ratu, u miru je zlo, tako da i politika zaoštravanja odnosa na osnovu jačanja osjećaja prema nacionalnom, etničkom ili religijskom smislu sve nas svodi na plemenske zajednice, koje nikada nisu prošle faze socijalizacije. I mislim da nas i svijet zbog ovih stvari gleda kao zaostalu evropsku regiju na nivou plemenskih zajednica. Jedina poruka koju predlagači i donosioci ovakvih odluka šalju za mlade jeste, ‘svako u okvire svoga etnosa jer su oni drugi nama neprijatelji’, dok se svijetu šalje poruka da odbijamo krenuti naprijed i da želimo ostati u devedesetim”, rekao je Filipović.
Naveo je primjer Njemačke kao države koja strogo zakonom zabranjuje bilo kakva obilježja, pozdrave ili bilo šta što se odnosi na fašizam ili nacističke težnje iz Drugog svjetskog rata.
“Slobodno možemo reći da ih je sramota tog dijela historije kojim se kod nas pojedine grupacije ponose, ukoliko je neko bio dijelom tog sistema. Obzirom da su u Njemačkoj nedugo nakon okončanja sukoba priznali zločin, suočili se i izvinuli žrtvama uz izmirenje obaveza kao naknada štete porodicama žrtava, veoma brzo su se vratili na vodeće mjesto u Evropi po svom progresivnom razvoju. Dokaz da dok ne prihvatiš prošlost i ostaviš je u prošlosti, ne možeš krenuti u ljepšu budućnost. Ovo govori o snazi samosvijesti Njemačke i njenih građana da okrenu novi list i krenu u budućnost”, naveo je Filipović.
Odgovarajući na pitanje koliko će vremena proći prije nego dođe do svojevrsnog osvještenja u BiH ili dovoljnog pritiska javnosti, te ukidanja takvih naziva, Filipović je istakao da nije problem vrijeme kao faktor.
“Ovdje vremenski momenat za uklanjanje takvih naziva može doći kada građani shvate da interesne stranačke organizacije koje predlažu ovakve nazive za red vlastite egzistencije na vlasti, treba da odu. Odnosno kada se bude dala apsolutna prilika progresivnom multietničkim partijama, koje stvari promatraju iz drugog ugla i koje nikada neće predložiti ove nazive za škole ili druge ustanove i koje će sigurno ukloniti sve nazive koji potiču mržnju između ljudi. A pritisak javnosti se može samo desiti na izborima”, zaključio je Filipović.
