Zahid je pokušao najprije možda pronaći maramicu-rupčić, u kojem je majka Đulse, u svojim njedrima, držala ušteđevinu od 3.100 KM te je otišao do Križa i nazad pravcem kojim se ona kretala. Maramicu sa Đulsinom ušteđevinom nije pronašao! Odveo je Đulsu da slučaj prijavi policiji a potom u lokalne medije koji su objavili ovu informaciju. Odvezao je majku Đulsu u trgovinu, kupio najpotrebnije namirnice a potom je odveza do njene kuće u naselju Štabandža, preko 30 kilometara daleko od Velike Kladuše. Kako se „pošteni“ pronalazač nije javio, odlučili smo posjetiti majku Đulsu u njenom skromnom i nedovršenom domu, jer priča je i tužna i zanimljiva, a svakako može biti i razlogom jedne humane akcije.
U nastavku predlažemo poslušati priču majke Đulse kako je i zašto štedjela za vlastitu dženazu, koliko cijeni humanost Zahida Kekića jer ga oslovljava četvrtim sinom, te šta su njeni trenutni problemi, a čini se da je, pored dženaze, sanitarni čvor-kupatilo kojeg majka Đulsa nema, u prvom planu, jer fiziološke potrebe u 21. stoljeću, ona obavlja u prirodi. Naime, dio izgubljenog novca majka Đulsa je štedjela i za kupatilo.
Objava ove video priče imati će smisla ako se humani ljudi odazovu i pomognu majki Đulsi da riješi dva svoja najveća problema, obezbijedi sredstva za vlastitu dženazu i izgradi kupatilo. Ništa više Đulsi nije potrebno! Voda je dovedena u kuću u kojoj živi sama u njenom prizemlju. Da se nebi štogod krivo razumijelo u ovom prilogu, majka Đulsa ima sedmero žive djece, ali kao da ih i nema, tako kaže. Također prima čak tri penzije, bosansku, hrvatsku i austrijsku, ali sve tri zbirno iznose tek oko 400,00 KM.
Pripremajući se za posjetu majki Đulsi, zatražili smo prisustvo predsjednika Mjesne zajednice Zborište Ragiba Cinca. On se odazvao i obećao pomoći onoliko koliko je kao predsjednik Mjesne zajednice u mogućnosti. Zainteresirani za eventualnu pomoć mogu se obratiti njemu na tel. kontakt: 062-469-904. Humanista iz Austrije, Zahid Kekić, predlaže da se sredstva za dženazu prikupe i predaju u džemat sa svrhom za opisane potrebe. Kako će, na koji način i hoće li ikako ovaj slučaj biti u fokusu humanih ljudi, upravo je do njih i vodstva Mjesne zajednice. Ova Redakcija je uradila koliko treba i koliko može postupajući po preporuci svog čitatelja Kekića kojem se ujedno zahvaljujemo zbog primjerno iskazanog čina humanosti.
