Doktor političkih nauka Vladimir Goati jedan je od najcjenjenijih analitičara u ovom dijelu Evrope, dugogodišnji profesor i publicista, aktuelni predsjednik organizacije "Transparentnost Srbija", koja je pandan organizaciji "Trasparency International" u BiH. Ukratko, Goati je čovjek koji plijeni svojim znanjem, staloženošću i zrelim političkim pogledima, koji se umnogome razlikuju od političkog kursa zvaničnog Beograda.
U intervjuu za naš list profesor Goati analizira rezultate izbora u Srbiji i dogovore u vezi s formiranjem izvršne vlasti aktera, koji su, prema njegovom mišljenju, potpuno očekivani.
Povlačenje Dačića
On ne vjeruje da će se dolaskom nove garniture vlasti u Srbiji značajnije promijeniti politički kurs zvaničnog Beograda prema Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini u cjelini.
Za profesora Goatija rezultati izbora u Srbiji, koji su prvi put od uvođenja višestranačja 1990. godine održani za sva tri nivoa istovremeno, pokazali su "iznenađujuću stabilnost uspostavljenih odnosa snaga u državi".
Lideri Demokratske stranke (DS) i Socijalističke partije Srbije (SPS) Boris Tadić i Ivica Dačić dogovorili su formiranje parlamentarne većine i nove Vlade Srbije. Je li to za Vas očekivano?
- To je bilo očekivano, jer su izbori potvrdili status quo u Srbiji. Uz neke male personalne promjene, izvršna vlast u Srbiji, Beogradu i Vojvodini ostat će ista. No, Dačić ovim sporazumom ne nastupa samo kao šef socijalista, on govori u ime koalicije koja je zajedno mnogo značajnija, u kojoj su penzioneri i Jedinstvena Srbija Dragana Markovića Palme. Dakle, ta se koalicija dogovorila s Tadićem o načelima Vlade.
Vjerovatno su dogovorena i osnovna kadrovska rješenja, pri čemu je, prema neformalnim, ali dosta pouzdanim informacijama, Dačić kao jedan od članova manjinske koalicije odustao od zahtjeva da bude premijer. Izgleda da bi se on zadovoljio i time da ostane ministar unutrašnjih poslova.
Koga Vi vidite kao budućeg premijera Srbije?
- On će, prema mom mišljenju, a što se može čuti i od insajdera, biti iz DS-a. Ja bih mogao reći jedino koga bih volio da vidim, ali tu je jedan priličan broj ljudi koji podjednako pretendiraju na to mjesto. Vjerovatno je najautentičniji predstavnik DS-a koji bi mogao biti premijer, a koji na neki način sublimira proevropsku demokratsku orijentaciju Srbije Đelić (Božidar Đelić, član Predsjedništva DS-a, op. a.). Partijska logika nije, međutim, uvijek logika najboljeg.
Ipak, veliku buru izazvala je euforična izjava predsjednika SPS-a Ivice Dačića u izbornoj noći o tome da se još ne zna ko je budući predsjednik, ali da se itekako zna da će on biti premijer. Znači li sve ovo da su se strasti stišale?
- Dačića su sačekale veoma oštre reakcije dvije najveće stranke. Prvenstveno Tadića, koji je, prema mojoj radnoj hipotezi, budući predsjednik Srbije, uz to što je predsjednik partije koja će biti okosnica Vlade. Srbija je, prema članu 122. Ustava, parlamentarna demokratija i imperativno tražiti od dvije neuporedivo jače stranke da ustupe najjaču poziciju, svakako je pretjerano. No, Dačić je veoma inteligentan čovjek i on je shvatio da mora obuzdati svoje ambicije, za šta će, vjerovatno, biti kompenziran.
Ukoliko bi Dačić, ipak, postao premijer, smatrate li da bi njegova Vlada mogla potrajati?
- Mislim da bi to bila formula za siguran neuspjeh. Podsjećam da smo mi već imali takvu ambiciju čovjeka koji je imao manjinsku partiju pa je dobio premijersku poziciju, što je najvažnije mjesto u parlamentarnoj demokratiji. To se desilo 2007. s Vojislavom Koštunicom, koji je insistirao na premijerskoj poziciji, ali je poslije manje od godine podnio ostavku.
Ko je, prema Vašem mišljenju, bliži ulasku u novu Vladu - Čedomir Jovanović i njegovi liberali ili Mlađan Dinkić i njegov URL?
- Programski je neuporedivo bliži Jovanović, međutim, neki manji koalicioni partneri, u odnosu na stožerni DS, ne mogu mu oprostiti neke ocjene o Bosni i Kosovu. To će sigurno biti kompromis i neka strana će popustiti, a i prednost je vladajuće grupacije u Srbiji to što možete lakše postići kompromis, jer imate čitav paket za razmjenu. To znači, naprimjer, vi ćete meni dati ovo, a ja ću vama u Beogradu ili Vojvodini dati to i to.
Međudržavna pristojnost
Smatrate li da će nova vlast u Srbiji nastaviti jačati odnose s entitetom RS nauštrb države BiH i miješati se u unutrašnje stvari BiH s obzirom na to da Dačić već izjavljuje da "neće u vlast s onima koji kritiziraju politiku RS i govore da je ona genocidna tvorevina"?
- Saglasan sam s tim da se u Srbiji stav pojedinih političkih funkcionera mogao doživjeti kao miješanje u unutrašnja pitanja BiH, na šta bi, da je obrnut slučaj, u Srbiji vrlo nervozno reagirali. Nekako se nadam da će toga biti sve manje, jer ne zaboravite da, osim nas u ovom dijelu svijeta, postoji još jedan značajan akter, koji jako, jako ublažava tu našu bezobzirnost, spremnost da se miješamo i da činimo drugima nešto što ne želimo da se čini nama, a to je međunarodni činilac i okolnost da Srbija, kao i sve druge zemlje, hoće da uđe u Evropsku uniju.
Ne vjerujem da će miješanje, odnosno odnosi s RS, prijeći onu granicu posebnih odnosa koje imaju zemlje sa matičnim narodima, a koja je zacrtana i napisana u Dejtonu. Takav trend očekujem, premda sam svjestan da sve što smo do sada vidjeli, nije baš u skladu s tim.
Vjerujete li da će, ko god da formira novu vlast, nastaviti podržavati politiku Milorada Dodika?
- Mi smo u vremenu demokratije i populizma i to je nešto što je veoma, veoma popularno. S druge strane, granice međudržavne pristojnosti vrlo pažljivo nadzire međunarodna zajednica. Vjerujem da će i dalje to biti srdačni i dobri odnosi, ali oni neće dovoditi u pitanje suverenitet BiH.
Kako, onda, gledate na buduće odnose dvije države i može li doći do nekog radikalnijeg zaokreta u bilo kojem pravcu?
- Ne, ne vjerujem. Čak je i Srpska napredna stranka poslije 20 godina istrajavanja na granicama Srbije koje se približavaju Sloveniji, ne priznajući postojeće granice, danas postala potpuno sistemska stranka, koja prihvata postignute dogovore i koja i deklarativno i zvanično hoće da uđe u EU. Znate, kao kada promijenite religiju, i tim konvertitima neki put se omakne poneka riječ iz bivšeg vokabulara i to izgleda neizbježno. Kao kada vam se, kada prihvatite novu religiju, još miješaju neki običaji bivše. Ta promjena kod SNS-a, kao danas relativno najjače stranke Srbije, traje od 2008.
Ne bih se čudio nekoj prejakoj riječi iz bivšeg rječnika, ali ne očekujem u tom pogledu nikakve ozbiljnije promjene. Ona stranka koja je ostala "neproduktivno dosljedna", a to su radikali, prestala je biti parlamentarna. Dakle, ukupno, ta ideja o prekrajanju granica na Balkanu, u Srbiji je postala strana, jer je jasno da je to vezano sa potocima krvi i okolnostima da se svi vraćamo stoljeća unazad.
Čuveni slučajevi
Kakvom biste ocijenili borbu protiv korupcije u Srbiji?
- Borba protiv korupcije u Srbiji, nažalost, ne bilježi neke spektakularne rezultate. Naprotiv, ona, prema indeksu percepcije korupcije, stagnira, pa čak doživljava i mali pomak unazad. Veoma je teško da se u jednoj državi gdje politička nomenklatura drži sve pozicije, počne preispitivati i njeno djelovanje i da se zadire u nešto što se zove i politička korupcija, u kojoj učestvuju ljudi koji su izabrani i imenovani. Mislim da smo tu veoma slabi.
S druge strane, nekom čudnom, nepovoljnom slučajnošću, Srbija je sada i u jednom dosta zamršenom i ne baš uspješnom procesu reforme pravosuđa i sve to ide sporo. Navest ću vam samo jedan primjer koji traje pet godina. To je slučaj "Indeks", gdje je više desetina profesora s nekoliko univerziteta, praktično, prodavalo ispite. I to traje neuspješno, bez ikakve presude, već pet godina?! Sličnu stvar imali smo u Hrvatskoj, koja je svoj slučaj završila za devet mjeseci, dok je kod nas u pet godina određeni broj tih profesora čak i napredovao. Neki su postali šefovi katedri pa čak i dekani.
Drugo, sporo se odvijaju procesi, a neki uopće ne počinju, kao čuveni slučaj "Kofer", kada je u stanu jednog zvaničnika pronađen kofer sa 100.000 eura i ispalo je da on nije ničiji?! U tom pogledu nemamo bilo kakve pravosudne akcije. Doduše, na red su došli oni najniži dijelovi nomenklature, kao direktori javnih preduzeća, "Željeznica Srbije", ali opet na inicijativu emisije "Insajder" televizije B92, a ne državnih organa, koji se trebaju boriti protiv korupcije.
Špekulacije o osamostaljivanju Vojvodine
Je li, prema Vašem mišljenju, moguće da u nekoj bliskoj budućnosti Vojvodina ostvari vlastiti suverenitet i postane posljednja samostalna država na teritoriji nekadašnje Jugoslavije?
- To dosta pažljivo pratim. Mislim da je tu više riječ o špekulacijama. Vojvodina je, uz Beograd, najbogatiji dio Srbije. Oni dobro rade, imaju više investicija i sada, naprosto, žele više samostalnosti i autonomije kako bi mogli sarađivati i s drugim regionima. Mislim da je teza o samostalnosti iz tog političkog prostora praktično potpuno odsutna. To je sada jedna etnički dosta homogena sredina, sa skoro 70 posto većinskog srpskog stanovništva. A to je, vjerovatno, i najraznolikiji prostor na Balkanu kada je riječ o broju različitih vjeroispovijesti i etničkih grupa. Ali, politički i ozbiljno ta težnja nikada nije dobila neku makar i malu podršku.
Krahu radikala kumuje duh vremena
Kako komentirate izborni krah radikala i ultradesničarskih opcija?
- Radikali su, inače, bili na silaznoj putanji, a vjerovatno tome kumuju i duh vremena i okolnosti da je njihov šef haški pritvorenik, da možda i nije najsretnije vrijeme za njih i, najzad, da se na istom tom "plovnom području" desnice pojavio pokret Dveri za život Srbije, koji su dobili 4,34 posto glasova, a radikali 4,61. Dakle, oni zajedno imaju skoro devet procenata, ali niko nema pet procenata, što je u Srbiji izborni prag i ulaznica za Parlament.
Rođen u Mostaru
Vladimir Goati doktorirao je političke nauke 1973. godine na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Rođen je 1939. u Mostaru, a skoro četiri decenije bavi se političkim i naučnim radom. Objavio je niz publikacija i knjiga, a bio je direktor nekoliko zavoda i profesor na više univerziteta u bivšoj Jugoslaviji i inozemstvu. Mnoge njegove publikacije prevođene su na strane jezike.
avaz