Besima Borić, profesorica, borac za ljudska prava i članica SDP-a BiH, govori za Oslobođenje o 1. martu, protestima mladih i stanju u partiji
Da li je Bosna i Hercegovina danas bliža ideji države ravnopravnih građana i naroda iz referendumskog pitanja 1992. ili je realnost pokazala jačanje etničkih podjela?
- Nažalost, za sve ove godine etničke podjele su toliko ojačale da potpuno ugrožavaju ideju države ravnopravnih građana i naroda. Ugrožavaju ideju države kao takve. Građani kao da ne postoje ni u suštinskom ni u institucionalnom smislu. Puno je vremena izgubljeno, nije bilo dovoljno političke mudrosti niti posvećenih i istrajnih politika koje bi na pravilan i cjelovit način objašnjavale i pridobijale ljude za ideju građanske države.
Nezrelost političara
Nema pravog otvorenog dijaloga i sve se odvija u političkim konfrontacijama, nadmudrivanjima, pametovanjima, bez ikakve odgovornosti za budućnost ove države. Previše je ispraznih priča, bez rezultata, iako još vjerujem da bismo svi prihvatili ideju građanske države kad bi se političke elite usaglasile i opredijelile za nju.
Kako komentarišete činjenicu da se deklarativno zalažemo za evropske vrijednosti, dok istovremeno ključne institucije i procese opterećuju lični i politički sukobi?
- Lažno zalaganje za evropske vrijednosti je samo paravan najcrnjim elitama koje se koriste pozicijama moći za svoja bogaćenja, prevare, korupciju i kriminal, a sve, tobože, u ime svojih naroda, koji sve teže žive. Stalno opstruiranje ispunjavanja zadatih uvjeta za prijem u EU samo je uzimanje vremena za ispunjavanje skrivenih namjera, koje, osim kriminalnog bogaćenja imaju za cilj nanošenje udaraca Bosni i Hercegovini s ciljem njenog rastakanja i nestanka.
Budimo sretni da su se mladi probudili i poželimo da ih se ne dočepaju razni politikanti koji žele da im otupe oštricu i skrenu sa puta kojim su krenuli
Smatrate li da su protesti građana danas jedini preostali korektiv vlasti u BiH?
- Sjajno je da su se građani, posebno mladi ljudi, probudili, da svojim protestima pokazuju jedno novo lice koje obećava i budi nadu. Nadam se da će istrajati i da će natjerati vlast da zastane i okrene se onom za šta vlast i treba da služi, boljem životu građana i građanki. Kako narod kaže: “Možeš kako hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš”. Ono što je mene razočaralo i dodatno deprimiralo je politička nezrelost aktuelnih politika, i pozicije i opozicije. Prvi su ovu pobunu mladih doživjeli kao atak na njih lično, kao da je neko prozvao ministra saobraćaja zato što je obnovio prugu i kupio trolejbuse i tramvaje. A drugi su se lešinarski okomili na vlast, kao da smo svi mi kratke pameti i pamćenja. I krenule su neviđene konfrontacije, uz degutantna hvalisanja šta je ko uradio ili prozivanje šta nije. Ništa nisu razumjeli, ni ljudsku bol, ni tugu zbog izgubljenog mladog života, ni pobunu protiv sistema unutar kojeg se događaju strašne stvari, za koje niko godinama ne preuzima odgovornost. Politika i politikantstvo iznad svega!
Hoćemo li mlade obeshrabrivati i ušutkivati ili ćemo im pomoći da shvate svoju snagu i zajedno s njima pokušati ispraviti ono što smo godinama propuštali?
- Smatram da mlade treba ohrabriti i bodriti u njihovom sazrijevanju ka spoznaji da zaista postanu politički faktor koji itekako može stvari mijenjati i popravljati. Mislim da stasava generacija koja godinama raste gledajući i slušajući svoje roditelje koji su nezadovoljni, ali bez snage da se suprotstave, ušutkujući i njih u strahu za egzistenciju i ko zna za šta sve. Jedino se bojim da ih ne dočepaju ove razne stranačke grabljivice i ne zloupotrijebe njihovu čistu i nevinu želju da popravljaju i sistem i ponašanje ljudi u njemu. Mladi godinama žive uz slike tragično izgubljenih života, za šta niko ne odgovara. Slušaju negodovanja i svjedoče nezadovoljstvu svojih najbližih i ne treba se čuditi da im je prekipjelo, da je u njima sazrela misao da je dosta i da se mora nešto mijenjati. I zato ih ne treba optuživati da ne znaju šta je sistem, da ne znaju šta da traže i šta će dalje. Smislit će, osmislit će u hodu!
Ovo je vrijeme kad treba biti vjerodostojan na način kad se opredijeliš za nultu toleranciju na nasilje, onda ne imenuješ nasilnika za ministra. To ne može
Moć ili ideja
Ne treba ih zloupotrebljavati, obeshrabrivati, ušutkivati! Treba im pomoći da sazriju i počnu preuzimati odgovornost. Pomozimo im. Tako ćemo, možda, makar malo ublažiti sve ono što smo mi propustili sve ove godine. Sve je bolje nego da šutke odlaze iz ove zemlje.
Očekujete li da će Nermin Nikšić zaista otići u penziju i ko je najbolje rješenje za preuzimanje partije?
- Naravno da je vrijeme da Nermin Nikšić ode sa scene. Nadam se da se neće poslužiti još nekim nestatutarnim trikom da produži svoje trajanje. Što se tiče osobe koja bi trebala doći na čelo partije, nisam nimalo optimistična. Ako SDPBiH namjerava nastaviti ovako kao dosad, onda ima pretendenata i čak nije ni važno ko će to biti. Odavno je borba za poziciju, fotelju i moć, koja ide uz to, pobijedila i ideju i istinske vrijednosti socijaldemokracije, a o ljevici da ne govorimo. A osobu koja bi istinski živjela vrijednosti socijaldemokracije i imala hrabrosti da na njima istrajava u ovoj složenoj političkoj situaciji u BiH, ja ne vidim.
Civilno društvo Vas je ranije podržavalo kao kandidatkinju za predsjednicu SDP-a, ističući da je vrijeme za ženu na čelu ljevice. Šta bi, po Vašem mišljenju, novi predsjednik/ca SDP-a morao/la prvo uraditi da bi vratio/la povjerenje članova koji su ostavljeni od partije?
- Ja sam baš ponosna na činjenicu da sam dosad bila jedina žena-kandidatkinja za predsjednicu SDP-a BiH i da sam imala veliku podršku civilnog društva, ali ne i u mojoj partiji. Mislim da dolazi vrijeme kad novi predsjednik ili predsjednica mora reći da je dosta sa ovom ideološkom bezličnošću kojom plovi SDPBiH već dugo. Valja okupiti oko sebe ljevičare, i mlade i one iskusne, okupiti pametne i obrazovane ljude, koji su diplome zaradili vrijednim radom i učenjem, ali okupiti i radnike i studente i sve borce za ljudska prava bez obzira na to kako se zovu, iz kojeg dijela ove lijepe zemlje dolaze i kojem se bogu mole ili ne mole. One kojima će borba za ove vrijednosti biti važnija od fotelja, paušala i privilegija. Okupiti one kojima neće biti najvažnije koliko imamo ministara i koliko će ko više potrošiti ulažući u razne projekte, nego one kojima će biti najvažnije strpljivo i istrajno u političkom i aktivističkom radu širiti na terenu ideju o solidarnosti, ravnopravnosti i slobodi koja će od BiH napraviti zemlju dobru za sve njene građane i građanke i, naravno, sve njene narode. Novi predsjednik ili predsjednica mora čvrsto vjerovati u to i odlučno raditi na tome.
Foto: screenshot
