Aleksandar Vučić više ne sjedi u skupštinskim klupama kao neprikosnoveni gospodar političke scene Srbije, nego kao predstavnik opozicije. Međutim, sudeći prema njegovom nastupu na konstitutivnoj sjednici Narodne skupštine, promjena političke pozicije nije promijenila način na koji se obračunava s protivnicima. Ovoga puta u središtu pažnje našao se poslanik Studentske liste Zlatko Kokanović, a jedan gest iz poslaničke klupe bio je dovoljan da se rasprava pretvori u novu političku predstavu.
Srbija je nakon oktobarskih izbora dobila drugačiji odnos snaga u parlamentu. Studentska lista osvojila je većinu, dok je Vučićeva politička opcija završila u opoziciji. Umjesto da početak rada novog saziva bude prilika za ozbiljnu raspravu o budućnosti zemlje, javnost je već tokom konstitutivne sjednice mogla vidjeti koliko će političke tenzije biti izražene.
Prema izvještajima srbijanskih medija Mondo, Informer i novosadskog portala 021.rs, incident se dogodio tokom Vučićevog obraćanja o premještanju televizijskog prijenosa skupštinske sjednice s prvog na drugi program Radio-televizije Srbije.
Vučić se u jednom trenutku obratio Kokanoviću, reagirajući na njegovo ponašanje iz poslaničke klupe.
„Šta je smiješno, Kokanoviću? Je li prijetite nešto? Da vam sjekiru dobacim? Možda biste sa sjekirom smjeli nešto?“, poručio je Vučić, prema izvještaju koji je objavio srbijanski Informer.
Uslijedila je scena koja je ubrzo završila na naslovnicama medija. Kokanović je, prema pisanju Monda i Informera, Vučiću poslao poljubac, a bivši predsjednik Srbije odlučio je odgovoriti na sebi svojstven način.
„Nemojte poljupce da mi šaljete, ja nisam od tih. To možete, imate tu kolega koliko hoćete, meni nemojte poljupce da šaljete“, rekao je Vučić.
Potom je dodao da je takvo ponašanje razumio kao seksualno uznemiravanje, uz komentare o seksualnoj orijentaciji svog političkog protivnika.
Novosadski portal 021.rs, koji je uživo pratio sjednicu, zabilježio je da se Vučić do tog trenutka već treći put lično obraćao Kokanoviću.
Ono što je moglo ostati na nivou kratke parlamentarne provokacije tako je pretvoreno u politički incident koji je zasjenio ozbiljnija pitanja o kojima bi narodni poslanici trebali raspravljati.
I tu dolazimo do suštine problema.
Nije sporno da Kokanovićev gest može biti protumačen kao provokacija. Nije sporno ni da političari imaju pravo odgovoriti na dobacivanja svojih protivnika. Ali kada se u politički obračun uvode nečija pretpostavljena seksualna orijentacija i optužbe za seksualno uznemiravanje, onda se prelazi granica običnog političkog nadmudrivanja.
Posebno je zanimljivo što Vučić istovremeno tvrdi da nema ništa protiv ljudi drugačije seksualne orijentacije, dok upravo tu temu koristi kako bi ismijao političkog suparnika.
Takve poruke teško je posmatrati kao doprinos ozbiljnoj parlamentarnoj raspravi.
Godinama je Vučić bio političar oko kojeg se vrtio gotovo cjelokupan politički život Srbije. Danas, kada se odnos snaga promijenio, pred njim je potpuno drugačiji izazov: prihvatiti ulogu opozicionog poslanika i pokazati da se politička borba može voditi argumentima, a ne samo verbalnim obračunima.
S druge strane, ni predstavnici Studentske liste ne bi smjeli zaboraviti da pobjeda na izborima sa sobom nosi odgovornost. Građani koji su im dali povjerenje nisu glasali za beskrajne skupštinske provokacije, nego za promjene koje će se osjetiti u institucijama i svakodnevnom životu.
Zato bi bilo pogrešno cijelu ovu priču svesti samo na Vučića i Kokanovića.
Mnogo je važnije pitanje kakav će parlament Srbija imati nakon političkih promjena. Hoće li nova većina uspjeti nametnuti ozbiljan rad institucija ili će skupštinska govornica i dalje služiti kao mjesto za lične obračune, uvrede i medijske predstave?
Način na koji je Vučić reagirao pokazuje da se stari politički obrasci ne mijenjaju automatski gubitkom izbora. Politička moć može se izgubiti preko noći, ali navike stečene tokom dugogodišnje dominacije mnogo teže nestaju.
I upravo zbog toga ovaj incident ima šire značenje od jednog poljupca.
On pokazuje koliko će biti teško političku kulturu Srbije pomjeriti od ličnih sukoba prema odgovornosti, argumentima i poštovanju institucija.
Jer kada se u najvišem zakonodavnom tijelu države više pažnje posvećuje tome ko je kome poslao poljubac nego pitanjima zbog kojih su građani izlazili na izbore, onda problem nije samo u jednom političaru.
Problem je u političkoj kulturi koja je godinama takvo ponašanje pretvarala u svakodnevicu.
Vučić je izgubio parlamentarnu većinu, ali očigledno nije izgubio želju da bude glavna tema svake rasprave. Pitanje je samo koliko će dugo nova politička stvarnost Srbije dopuštati da se ozbiljna državna pitanja ponovo guraju u drugi plan zbog jedne političke predstave.
Foto: Ilustracija/Cazin.net