Već tri godine u Bihaću se održava Ljetna škola maternjeg jezika i kulture, a prije nekoliko dana završena je ovogodišnja turneja mališana iz dijaspore, koji su i ove godine uživali u učenju i druženju sa organizatorima i svojim vršnjacima. O ovom itekako zanimljivom i značajnom projektu, za Krajinu govori Maja Džafić, jedna od edukatorica Ljetne škole maternjeg jezika i kulture u Bihaću.
Razgovarala: Niha Džanić
NOVINAR: Završena je još jedna sezona Ljetne škole maternjeg jezika i kulture u Bihaću, ali za početak, recite nam kako je došlo do ideje da se u Bihaću organizira ovaj izuzetno zanimljiv projekat? Ko je organizator i realizator Ljetne škole maternjeg jezika?
žafić: Organizatori i inicijatori projekta su gospođa Alana Fajković iz Gradske uprave Bihaća i prof. Asmir Piralić, a ove godine se uključilo i Društvo historičara “Veritaas historiae”. Također, svake godine uz nas je mnoštvo poslovnih partnera i prijatelja projekta. Realizatori projekta su profesori: Emina Piralić, Jasmina Alibegović, Dino Dupanović, Asmir Piralić i Maja Džafić.
NOVINAR:: Šta se nudi djeci koja tokom ljeta upisuju ovu školu?
Džafić: Djeci se, prije svega, nudi nezaboravno druženje. U toku Ljetne škole sklapaju se trajna prijateljstva, ali, svakako, primarni cilj Škole je potaknuti djecu da što više govore maternji jezik, da osnaže komunikaciju na maternjem jeziku i da nauče nešto o prošlosti i prirodnim ljepotama našeg grada i kantona. Također, Ljetna škola našim polaznicima omogućuje jednu sasvim novu dimenziju učenja, jer se kompletna nastava odvija vani na svježem zraku, te kroz realizaciju izleta i posjeta prijateljima i partnerima Škole. Djeci nije ni u jednom trenutku dosadno, nastava je jednostavna i realizira se kroz zabavne igre, radionice i mnogo fizičke aktivnosti. Djeca vrlo malo provode vremena uz mobitele jer ih se stalno potiče na međusobnu komunikaciju i praćenje onog što se dešava.
U okviru Ljetne škole polaznici su boravili pet dana u Kulen-Vakufu u kampu, kojeg zapravo tako zovemo zbog toga što se nastava i dnevni objedi odvijaju vani. Međutim, djeca su spavala u zidanom objektu, u sobama sa hotelskim standardima. U okviru, kako ranijih, tako i ove Ljetne škole organizirani su razni izleti: obilazak Nacionalnog parka “Una”, degustacije tradicionalne hrane, radionica upoznavanja ljekovitog bilja u saradnji sa jednom biljnom apotekom, rafting, jahanje konja u jednom seoskom domaćinstvu, kratki tečaj tkanja bosanskih ćilima, uvježbavanje koraka narodnog kola, uspon na Stari grad Ostrovica, edukacija o muzičkim instrumentima, posjete muzejima, glerijama i sl. Nakon svake aktivnosti sa djecom se radila evaluacija kroz razgovor, crtanje, modeliranje, a zadnji dan kroz izradu suvenira iz Ljetne škole i zajedničkim druženjem svih učesnika i roditelja.
NOVINAR: Čini se da je zainteresiranost roditelja da djecu upišu u Ljetnu školu maternjeg jezika sve veća, kako to objašnjavate?
Džafić: Koliko je meni poznato, ovo je jedina ovakva ljetna škola u BiH. Naši organizatori i edukatori su zaista svaki put dali sve od sebe da škola uspije. Svi skupa su osmislili mnogo veoma zanimljivih, dinamičnih i poučnih sadržaja i na jedan, potpuno drugačiji način, od svih onih koji se nude tokom školskog raspusta, uspjeli djeci ove dane učiniti nezaboravnima. U prilog tome govori i činjenica da nam se djeca vraćaju, a nova dolaze na preporuku starih polaznika i njihovih roditelja.
NOVINAR: Polaznici škole su ovaj izuzetan projekat ocijenili najboljim ocjenama, znači da su mališani tokom trajanja škole doživjeli nova iskustva i stekli nova znanja? Imate li u planu nove aktivnosti za narednu godinu?
Džafić: Da, djeca su zaista u finalnoj evaluaciji dali Školi odličnu ocjenu. Naime, radili su jednu anonimnu anketu, odgovarali su na pitanja i stavljali ih u kovertice i na našu radost, svi polaznici su skoro identične odgovore davali na ta pitanja. Izrazili su zadovoljstvo smještajem, hranom, aktivnostima, izletima, a na pitanje. “Koliko biste željeli da traje Ljetna škola?” sva djeca su odgovorila. “10 dana”, pa smo tako Ljetnoj školi maternjeg jezika i kulture dali ocjenu 10.
Trenutno nemamo planove za narednu školu. Svi smo na kraju i ove priče poželjeli da se sve ponovi i iduće godine. Naravno, to zavisi od mnogo toga, a najviše od podrške Gradske uprave grada Bihaća.
NOVINAR:: Vaš osobni utisak o ovom projektu i kako ga mališani doživljavaju?
Džafić: Meni je izuzetna čast što sam dio ovog projekta već treću godinu. Ja sam profesor Bosanskog jezika, književnosti i historije i, na mom godišnjem odmoru, priprema i realizacija Ljetne škole pravo su osvježenje. Ovo je veoma inovativna, dinamična i zanimljiva nastava jednako i nama edukatorima. Kolege s kojima sam u timu su profesionalni i zaista izuzetni u svom poslu. Od prve škole smo pravi tim koji se u svakom trenutku dopunjuje i podjednako zalaže. Jer, nije to samo nastava, tu smo 24 sata na raspolaganju djeci, pa ja često kažem da smo mi: organizatori, edukatori, kušači hrane, konobari, bolničari, zabavljači, animatori, pjevači, glumci, sakupljači izgubljenih stvari, mame, tate… jednostavno sve smo toj djeci pet dana. Osim toga, svaki put i mi upoznamo i naučimo nešto novo, ne samo na lokacijama koje posjećujemo i od ljudi s kojima razgovaramo, nego i od naših polaznika. Pričamo s njima o zemljama iz kojih dolaze, a djeca nam zaista dolaze iz cijelog svijeta. Naši polaznici su iz Australije, Italije, Njemačke, Švedske, Švicarske, SAD… Zabavna je to grupa ljudi i mnogo se tu lijepih priča ispriča i zaista poslije svake Ljetne škole ostanem dugo pod nekim pozitivnim dojmovima i danima o svemu razmišljam. Usudila bih se reći i da kroz ove tri godine polako rastemo, jer ne samo da interes roditelja i djece raste, nego smo i mi bolji i uhodaniji. Ko zna, možda postanemo prepoznatljiv bihaćki brend.
NOVINAR: Imate li zadovoljavajuću podršku gradskih i drugih institucija u realizaciji Ljetne škole maternjeg jezika?
Džafić: Dosad je bila zadovoljavajuća, zato su se sve Ljetne škole i uspjele realizovati. Roditelji dijelom učestvuju u financiranju smještaja i hrane, a sve ostale aktivnosti, kao i pokloni koje polaznici dobiju, dio su projekta o kojem bi vam sigurno više mogli reći organizatori.
NOVINAR:: Koja je osnovna poruka ovakvog projekta za djecu koja ne žive u BiH?
Džafić: Djeca koja ne žive u BiH treba da osjete svu ljepotu svog rodnog kraja i da priču o toj ljepoti šire i dalje, treba da opušteno govore svoj maternji jezik i da svoju domovinu udahnu punim plućima, da žele da joj se vraćaju, da žele da je obilaze, o njoj uče i nose ta znanja u zemlje u kojima žive. To je osnovni cilj, a i poruka ove Škole.
