Tokom prošle godine transplantacijski program je doživio značajan zamah u Bosni i Hercegovini, sa desetinama iskorištenih organa, a u novijoj historiji medicine će ostati upamćeno i prvo takozvano “presađivanje” srca.
Ali, u 2025. ponovno se vraćamo na staru priču, odnosno znatan pad u broju obavljenih transplantacija.
Nakon višegodišnje stagnacije u Bosni i Hercegovini je u 2024. ponovno zaživio transplantacijski program, koji je obilježen i prvom transplantacijom srca, obavljenoj u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.
Međutim, našem zdravstvenom sistemu nije dugo trebalo da se vrati na ranije ustaljenu matricu po kojoj se izvrši tek po neka kadaverična, odnosno transplantacija organa, izuzetih od moždano mrtvih osoba.
“Mi smo tokom prošle godine imali 36 transplantacija, odnosno 28 organa i osam rožnica. Bili smo sretni jer je napravljen ozbiljan pomak u odnosu na prethodne godine, ali nam se ponovo dogodio veliki pad. Za sedam mjeseci ove godine obavljeno je svega 11 transplantacija”, kaže u razgovoru za Klix.ba Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH.
“Ako nastavimo ovim putem, gasimo transplantacijski program”
Univerzitetski klinički centar u Tuzli ranije je predstavljao najvažniju zdravstvenu ustanovu u našoj zemlji u kontekstu obavljanja transplantacija, posebno kadaveričnog tipa. Međutim, taj domaći lider u ovoj godini uradio je svega tri transplantacije, među kojima nije bilo “presađivanja” jetre. Taj organ posljednji put iskorišten prije skoro godinu i po dana.
“S druge strane, imamo KCUS koji je uradio osam transplantacija, uglavnom izuzimanjem organa od živih srodnih ili nesrodnih donora, što je realno, izuzetno mali broj. U ovih osam obavljene su i tri kadaverične transplantacije, od kojih su dva bubrega i jedno srce, koje nije bilo uspješno”, navodi Žuljević.
Ukoliko nastavimo putem kojim smo krenuli, naš sagovornik upozorava, da će se transplantacijski program u BiH u potpunosti ugasiti, što nije dobro. Žuljević kaže da je taj program izuzetno ozbiljan i ovisan o svim karikama u lancu, koje su počele iskakati u bh. zdravstvenom sistemu.
“Ukoliko jedna od njih iskoči, dolazimo u situaciju da se lanac prekida, čime nam prestaju transplantacije. Prošle godine na federalnom nivou je osvojen zakon o nesrodnim darivateljima, poznatiji kao ‘Adnanov zakon’, ali njegova primjena u praksi nije u dovoljnoj mjeri zaživjela. Nama zakoni nisu sporni, ali nam problem nastaje s kadrom, transplant koordinatorima i menadžerima kliničkih centara, koji ne prepoznaju da je transplantacija veoma važna grana medicine”, ističe Žuljević.
“Prije ćete dobiti na lotu, nego organ u BiH”
Prema posljednjim podacima, na transplantaciju bubrega u FBiH čeka okvirno 180 pacijenata, 30 njih je spremno za novu jetru te isto toliko srce.
“Lista čekanja nije sporna, ali ona mora biti duža, posebno kod pacijenata koji trebaju transplantaciju bubrega. Ako uzmemo da je u FBiH okvirno dvije hiljade pacijenata na hemodijalizi, jedna trećina bi mogla biti transplantirana, ali oni nisu svi na listi čekanja jer više ne vide razloga za to, ukoliko neće dobiti poziv za transplantaciju”, kaže Žuljević.
On navodi da dolasku na listu čekanja prethode složene medicinske pretrage, od koji su neke prilično neugodne te se zbog dosadašnjih iskustava iz prakse u kontekstu broja urađenih transplantacija, pacijenti ne odlučuju za taj korak.
“Tvrdim da je lakše dobiti na lotu, nego bubreg, srce ili jetru u BiH. Ukoliko imate donora tu je nešto jednostavnija procedura, ali općenito govoreći, taj najvažniji poziv u životu, ljudi u BiH čekaju izuzetno dugo. Nažalost, većina ga nikada ne dočeka te umiru na hemodijalizi”, navodi Žuljević.
Ulazak Bosne i Hercegovine u Eurotransplant predstavljao bi značajan iskorak u oblasti transplantacijske medicine. Ova mreža svake godine organizuje raspodjelu okvirno sedam hiljada organa donora, čime značajno povećava dostupnost i šanse za spašavanje života najkritičnijih pacijenata.
“Eurotransplant je prošle godine uradio više od sedam hiljada transplantacija, a mi smo uradili svega 36. Susjedna Hrvatska je prepoznala Eurotransplant kao uštedu u zdravstvu jer jedna transplantacija košta kao godina hemodijalize. Mi imamo primjere u kojima je jedan pacijent na hemodijalizi našu državu koštao milion i po KM, a da je bio transplantiran ti troškovi ne bi bili ni blizu toga”, ukazuje Žuljević.
Nova prilika za život
Transplantacija predstavlja doslovno novu priliku za život za svakog pacijenta, otvarajući mu mnoga vrata.
“Vi jednostavno više ne bivate ovisni o aparatu, postajete društveno korisna osoba. Vraćate se na posao, radite, privređujete i u konačnici postajete koristan član cjelokupne društvene zajednice”, zaključuje Žuljević.
Transnacionalna saradnja, u kojoj naše države još uvijek nema, omogućava ne samo efikasniju raspodjelu organa, već i jačanje međusobne solidarnosti među zemljama članicama.
Posebno je važna podrška koju Eurotransplant pruža ugroženim grupama poput djece, osoba s rijetkim krvnim grupama i pacijenata kojima je neophodno rijetko tkivo.
Ulaskom u tu mrežu, naša zemlja bi značajno unaprijedila kapacitete za liječenje i spašavanje života kroz modernu i organizovanu transplantacijsku saradnju.