Živimo život u stalnom strahu od poplava!

Prošle su četiri godine od poplava koje su u maju 2014. godine pogodile Bosnu i Hercegovinu, a koje su prouzrokovale štete i gubitke procijenjene na četiri milijarde maraka. Veliki broj građana izgubio je krov nad glavom, poljoprivredna dobra, stoku.

 

Samo obećanja

A ni četiri godine kasnije situacija se na područjima koja su tada bila pogođena poplavama nije znatno promijenila. I danas se na mnogim mjestima, poput Željeznog Polja, mogu vidjeti rezultati nezapamćene prirodne katastrofe. Mnoga sela su iseljena, nekima su obnovljene kuće i dobili su minimalnu pomoć, dok još ima onih koji vape za pomoći.

Da je tako, uvjerili smo se prilikom naše posjete mjestu Donji Šahmani u Željeznom Polju. Selo, u kojem se nekad živjelo od poljoprivrede i stoke, danas je pusto. Samo jedna, i to ona najhrabrija, porodica Sabine Dedić živi u napukloj i neuvjetnoj kući.

- Iako je prošlo dosta vremena, nakon svake jače kiše strah se iznova javlja, izlazimo ispred kuće i gledamo da li se klizište aktivira. Često, kada kiše ne prestaju, budemo primorani ići u susjedno selo. Živimo život u stalnom strahu - govori Dedić.

Mujagi Čoliću u majskim poplavama uništeni su dva dunuma zemlje i štala, zbog čega je bio primoran prodati krave, od kojih je i zarađivao za život.

- Obraćao sam se na sve strane da mi se pomogne, obećavali su mi, ali nikad ništa - kaže Čolić dok pokazuje na bratovljevu kuću koja je potpuno devastirana.

Doživotne traume

Dodaje da ih je prije neku noć probudila kiša. U dva sata poslije ponoći izašao je i posmatrao šta se dešava. Kaže, to će im ostati doživotne traume.

Ni u ostalim krajevima Željeznog Polja nije ništa bolja situacija. Popucale i totalno devastirane, zatrpane, blatnjave, a neke i do temelja srušene kuće najbolje svjedoče o katastrofi koja je pogodila mještane ovog kraja.

Osim Željeznog Polja, na području Zeničko-dobojskog kantona ogromne štete pretrpjela je i općina Maglaj, u kojoj je poplavljeno 1.789 objekata.

SDA lobi

Meho Čizmić iz Željeznog Polja također nikad nije dobio pomoć, a posebno mu je žao što su prirodne katastrofe uništile kuću njegovog oca, prvu sagrađenu u selu.

- Bio sam na spisku za kuće, zatim su mi obećali montažnu kuću, ali nikad ništa. Živim u kući s popucalim temeljima, a to je najgore. Ali, neka im Bog plati za sve! SDA ima lobi i štimaju kome oni hoće - kaže Čizmić, invalid druge kategorije.

Bježao iz kuće

Kritično je bilo i u Doboju. Nažalost, poplave su tamo odnijele jedanaest ljudskih života. Jedan od onih čija je kuća bila među prvima na udaru, u ulici Usora, jeste povratnik Fahrudin Hajrulahović.

- Bili smo prvi kojima je rijeka nanijela štete. Nedaleko od moje kuće voda je ugušila sina i majku. To mi je drugi put da sam morao bježati iz kuće, prvi put u ratu, a zatim u miru zbog poplava. Ako pitate bojim li se novih poplava – vjerujte, itekako - kaže on.