Nema policajca u FBiH koji je prošao Policijsku akademiju a da nije prošao nastavu u Grupi za obuku rukovanjem oružjem koja egzistira pri Policijskoj akademiji. Ova grupa postoji od 1998. i kontinuirano obučava kadete, ali i pripadnike agencija za zaštitu ljudi i imovine. Pored teorije, zaštitari prolaze i obuku u gađanju na strelištu u Suhodolu.
Revolveraš iz Kaknja
Pucnji su odjekivali dok smo se približavali strelištu u Suhodolu. Između pucnjeva čule su se komande: “Strijelci, nišanska tačka glava. Polako, stisni obarač. Idemo ponovo. Tako. Ponovo. Izvadi okvir. Oružje na pregled. Repetiraj. Kontrolno opaljenje. Oružje u futrolu”.
Zatekli smo državnog službenika Semina Rizvana i članove Grupe za obuku rukovanjem oružjem kako obučavaju nekoliko djevojaka i mladića, budućih zaštitara. Kako saznajemo, nerijetko se među zaštitarima koji prođu obuku u Policijskoj akademiji nađu i djevojke koje pošalju zaštitarske firme da prođu kurs. Među budućim zaštitarima je i 19-godišnja Edna iz Kaknja, član agencije Securitas, koja poput revolveraša spretno barata pištoljem.
“Oduvijek mi je želja bila uniforma. Pripremala sam se za policiju, ali, eto, iskrsla je prilika da postanem zaštitar i evo me tu. Firma mi je pružila priliku da se dodatno obučim, mada sam kući imala mogućnost da rukujem i pucam iz pištolja. Ovdje nam obuka traje 10 radnih dana. Iz teorije učimo o osnovama kriminalistike i drugim stvarima. Međutim, lakše mi ide pucanje. Polaganje za certifikat nam je 13. jula”, priča Edna.
Program za obuku zaštitara u BiH prepisan je od Slovenije i Hrvatske još 2002. godine. U početku je obuka trajala pet dana, da bi se kasnije povećala na dvije sedmice (10 časova). Prije su u sklopu obuke bila tri probna metka i pet za ocjenu, a danas je 30 vježbovnih metaka i 10 za ocjenu.
Nusret Beširević, direktor Policijske akademije, pojašnjava da se Srednja škola unutrašnjih poslova 1998. transformisala u Policijsku akademiju i da od tada egzistira i Grupa za obuku rukovanjem oružjem, koja u svom sastavu ima šest uposlenika koji se od osnivanja do danas bave obukom. U ovom periodu je ispaljeno 1.700.000 metaka, ali se nije desio nijedan incident, što je pohvalno s obzirom na količinu ispaljene municije.
On dodaje da se obuka izvodi s oružjem kratke i duge cijevi.
“Oružja duge cijevi ima svih vrsta, s obzirom na to da pojedinačni MUP-ovi za čije potrebe vršimo obuku imaju različite duge cijevi. Neko ima Kalašnjikov, neko ima Heckler, neko petometke, puške sa neolučenom cijevi, tako da se polaznici obuke obučavaju na oružju koje će koristiti. Što se tiče obuke zaštitara, do sada smo obučili njih 13.000. Vjerovatno zbog malih plata obučeni zaštitari rade 4-5 mjeseci i promijene posao, a ti certifikati koje ovdje dobiju vrijede u drugim zemljama poput Slovenije i Njemačke”, kaže Beširević te pojašnjava da Policijska akademija ne radi obuke građana.
Semin Rizvan ističe da pored osnovnih poslova obuke policajaca, kadeta i zaštitara, oni obučavaju i instruktore za potrebe policijskih i zaštitarskih agencija.
- Da bi se upisalo na specijalistički kurs za instruktora, mora vas neki organ zvanično poslati na obuku, radi njihovih potreba. Ove agencije imaju zakonsku obavezu da obave godišnje provjere gađanja svojih uposlenika i to sad rade instruktori koje smo mi obučili. Kroz obuku kadeta radimo za osnovni čin policajac i za napredni čin - mlađi inspektor. Za čin policajac obuka traje 88-90 časova i koristi se oružje kratke i duge cijevi. Ako, naprimjer, polaznici dolaze iz Ze-do, koriste se pištolji češka Zbrojovka, jer će policajci raditi s tim pištoljem. Većina agencija koristi pištolje Glock, tako da je naše primarno oružje za obuku Glock 17. Za oružje duge cijevi policijske službenike obučavamo sa automatskim naoružanjem Heckler&Koch, a sad smo nabavili i švajcarski automat Brugger Thomet APC9. Obaveza svih policijskih agencija je bila da svoje dugo oružje prebace na 9 milimetara, što je međunarodni standard. Neki to jesu uradili, ali većina nije, tako kad nastanu problemi, mi koristimo automatsku pušku u obuci. Temeljna policija treba da koristi taj kalibar, dok specijalna koristi više vrsta i kalibara, priča Rizvan.
On pojašnjava da u 88 časova, tokom obuke, sa polaznicima prođe sve to oružje te da se obuka dijeli u tri segmenta, teoretski, praktični i uvježbavanje streljačkih vještina na laser-shot sistemu te bojevo gađanje na strelištu u Suhodolu. Obuka za kadete se realizuje u pet faza. Četiri faze su za pištolj, s tim da je četvrta faza kvalifikaciono gađanje. Peta faza je obuka u rukovanju oružjem duge cijevi. Po novom nastavnom planu i programu, pored rukovanja automatom, ima i rukovanje sačmaricom.
Za 2019. za obuku kadeta planirana je potrošnja 100.000 pištoljskih metaka i 15.000 patrona za pumparicu, što je 10-20 patrona po kadetu. Svaki kadet ispali u prosjeku po 250 pištoljskih metaka.
“Na strelištu se uvježbava precizno, taktičko i interventno pucanje korištenjem primarnog i sekundarnog oružja. Pored toga obavljaju se kvalifikaciona pucanja, pri čemu je standard 70 posto od mogućeg broja bodova za prolaz. Kadeta ocjenjujem sa zadovoljio ili nije zadovoljio i brojčano, da bismo napravili razliku u kvalitetu strijelaca. Ako kadet ne zadovolji, ide na dodatnu obuku i gađanje. Ako ni tad ne prođe, ide na dodatnu intenzivnu obuku. Potrudimo se da svaki kadet ispuni normu. Ima kadeta koji nemaju volju za policijski posao. Kažu da ga je neko nagovorio da se upiše na akademiju, ali se plaši rukovanja oružjem, no takvi su rijetki”, veli Rizvan te dodaje da je u generaciji 2002/2003. bilo policajaca koji nisu ispunjavali norme ni nakon petodnevne obuke.
Prekinuto gađanje
Obuka koju Rizvan vodi ne predstavlja klasični dril te se često i našali sa polaznicima obuke kako bi im razbio tremu. On ističe da je na strelištu on rukovodilac gađanja i da je njegova riječ posljednja, bez obzira na to što ponekad obučava osobe koje su visokočinovane.
“Samo sam jednom prekinuo gađanje jer jedan viši inspektor nije želio da prihvati da sam ja Tito na strelištu. Kad smo na strelištu, onda mora biti onako kako mi kažemo i nikako drugačije”, naglašava naš sagovornik.
