Metak može ubiti jednog neprijatelja, ali glasački listić može ubiti budućnost vaše djece

Ko su ti koje treba izabrati?

Za razliku od drugih Božijih stvorenja, čovjek ima (relativnu) slobodu, koja se manifestuje kroz mogućnost odabira / izbora.

Upravo, čovjekova sloboda izbora ga čini odgovornim za njegova djela. Dolaskom na ovaj, prolazni svijet, čovjek biva izložen raznim izborima i dilemama. Da li učiniti ovo, ili ono; da li skrenuti lijevo ili desno; da li namjerno griješiti, biti „koruptivni šampion“, zakinuti druge, pa tobe doći, u konačnosti - da li biti pravovjeran ili partivjeran, neka su aporija i dileme suvremenog čovjeka.

Društveni, socijalno-ekonomski probitak je moguće ostvariti na dva načina: lakši ili teži. Prvi put podrazumijeva politronstvo, ulizivanje, duhovno i moralno podaništvo, duhovnu i intelektualnu prostituciju, ukratko: negaciju svog vlastitog duhovnog, intelektualnog, moralnog identiteta, i epigonsko ucjepljenje u određeni (politički) sustav. On je sasvim izvjestan, i (na kraće „staze“) siguran. Za razliku od prvog, drugi način podrazumijeva mukotrpni dugogodišnji permanentni rad, odricanje, žrtvovanje. Taj put je izuzetno dug, neizvjestan, i stoga - za mnoge neprihvaljiv.

Do zvijezda preko trnja - nije obećavajuća filozofija, kad postoji lakši način, a on se u našoj Bosni i Hercegovini zove izborni ciklus.

Zato, poštovani čitaoci, nemojte se iznenaditi ovolikoj preizbornoj halabuci, toplim osmjesima i usrdnim pozdravima od onih koji bi vas, kao i mene, prije izbora, a i poslije, našutali s noge na nogu kao seoskog običnog džukelu. Prateći dosadašnji dio predizbornog nuđenja - koliko god to asociralno na vulgarnost- ali, mnogi oni nam se nude, nameću - primjetna je ogromna količina straha kod vladajućih stranaka, s druge strane, ogromna nada i ubjeđenost u promjene od strane opozicijskih stranaka, koji toliko polažu na građansku svijest i odgovornost, pri tom zaboravljajući važnu staljinovsku opasku - da je potpuno ne važno ko će glasati i kako, već da je neobično važno ko će brojati glasove i kako. Ali, jedno je evidentno.

Predstojeći Opći izbori u Bosni i Hercegovini su po svome značaju i vrijednosti, do sada, najvažniji. Naime, stanje u Bosni i Hercegovini je doseglo neslućene razine koje pulsiraju između ekonomske istrošenosti i populacijske opustošenosti. Kao recentan primjer mogu navesti općinu u kojoj živim, Sanski Most, koju je - prema nezvaničnim podacima - do sada trajno napustilo preko deset hiljada ljudi. Prvi na udaru koji su „osjetili na vlastitoj koži“ sada već egzodus ljudi, jesu prosvjetni radnici. Naprosto sam se „zaledio“ na informaciju da u osnovnu školu koju sam pohađao, i koju je doskoro pohađalo preko hiljadu i četiri stotitine učenika, ove godine je upisano četiri stotine i osamdeset sedam đaka. I ujedno, to je - koliko sam informiran- jedina škola od svih sanskih osnovnih i srednjih škola koja ima dvije smjene.

Da li se iko propituje šta je prouzrokovalo stvaranju ambijenta u kojem mladi, ali i oni u srednjim godinama, ne samo više da misle, nego i konkretno rade na tome kako što prije napustiti Bosnu i Hercegovinu? Nekoliko je faktora: nemogućnost adekvatnog zaposlenja, društvo nejednakih šansi, socijalni nesenzibilitet, institucijalna nepravda i pasijaluk... Uslijed sve većeg siromaštva, nepravde, političkih represija, i oblika vlasti koje su više odlike režima, a manje građanskih i demokratskih društava, oslabila je snaga naroda, jer obični čovjek je u potrazi za pravednom državom, zemljom za sve nas, modernom i europskom Bosnom i Hercegovinom. Kada će, i da li je uopće moguće, da nam bude bolje? Svima nama će biti bolje, kako je jedne prilike izjavio profesor Rešid Hafizović, kada skinemo sljepilo lažnog patriotizma, nacionalizma, religijskog konformizma i moralnog licemjerja sa svojih očiju, otrijeznimo se i uspravimo u svjetlu istinskih vrijednosti i uzmemo te vrijednosti za svoje svakidašnje ideale do kojih nikome nećemo dopustiti da nam zapriječi put.

Kada obrazovane i sposobne ljude stavimo na najodgovornija mjesta i uklonimo ovu depresivnu izvrnutu sliku naše stvarnosti, a s druge strane, u povijesnu ropotarnicu kada se pošalju nesposobni, beskorisni, parazitski, pohlepni i bajati politički kadrovi koji su opljačkali Bošnjake i sveli ih na prosjački štap. Ako želimo istini u oči pogledati, onda se moramo složiti sa činjenicom gotovo da nema tog grijeha kojeg nisu u stanju načiniti protiv ove zemlje i protiv Bošnjaka, te da nema tog rubikona koji nisu u stanju preći u svojoj političkoj bahatosti samo da bi očuvali svoje pozicije, iako je značajan broj tog političkog ešalona moralno, ljudski, pa i politički su izuzetno upitni kadrovi. Pitanje koje se nameće, i koje mi često zna biti upućeno od strane sugrađana, ko su, onda, ti koje treba izabrati?

Kako nam nauk Vjere daje odgovore na sva sudbonosna pitanja, tako je i u ovom slučaju: ...na najodgovornija mjesta birate najsposobnije među vama. A najsposobniji su, kako se veli u drugom kur'anskom pravorijeku, snažni (kompententni, ljudi sa suštinskim znanjem i punovažnom duhovnom kulturom) i povjerljivi (moralno-neupitni) ljudi. Poslanik islama nam je oporučio da prednost u izboru imaju sposobni, a ne podobni, jer ko postavi nekog, a zna da od njega postoji kompetetniji, neka zna - veli Poslanik - da je izdao Boga i Njegovog Poslanog. Navedeno treba imati na umu kada na birališta krenemo Sedmog Oktobra, jer posljedice našeg izbora nećemo samo mi osjetiti, nego i naša djeca, koja su budućnost svake, pa i, ako Bog da, ove zemlje.

 

Haris Islamčević