Mohamed Salah – normalan čovjek u nenormalnoj igri

I najostrašćeniji ljubitelji ove igre uveliko su počeli gubiti nadu u nogomet, koji se sve više pretvara u biznis, a sve manje igra za publiku. Basnoslovni transferi, koji graniče s ludošću, a koji su realizovani u nekoliko proteklih prelaznih rokova samo su detalji koji idu u prilog navedenoj tvrdnji. Bogataši i bogati sponzori nerijetko su razlog da se i pri prodaji sezonskih ili pojedinačnih utakmica sve manje gleda na ekonomsku moć ljudi, čiji protesti rijetko urađaju plodom.

Dakle, manje-više, sve se svelo na novac. A unutar mašinerije zvane nogomet već više od decenije suvereno vladaju dva imena: Lionel Messi i Cristiano Ronaldo. Jedni daju prednost jednom, drugi drugom, a svi su složni da im trećeg jednostavno – nema.

Onda se niodakle pojavio Mohamed Salah. Naravno, ne potcjenjujući ni Romu ni Fiorentinu ili Chelsea, te sve prethodne klubove u kojima je igrao, ali niodakle, jer ni u jednom od ranijih klubova ni izbliza nije ostavio sličan trag kao ove sezone u Liverpoolu. Je li razlog tome taj što mu neko nije dao kvalitetnu priliku, što pored drugih zvijezda nije mogao doći do izražaja ili, pak, zato što neko nije prepoznao njegov potencijal više nije ni bitno.

Zasjenio i harizmatičnog Kloppa

Zato je tu Juergen Klopp, veseli i šarmantni njemački stručnjak, koji je svojim potezima i vođenjem engleskog velikana, koji godinama (pa i decenijama) pokušava stati na noge i vratiti se na staze stare slave, uveliko pridobio srca crvenog dijela Liverpoola, ali i simpatije ljubitelja nogometa. Ipak, nakon serije promašenih transfera i niz vodu bačenog novca, navijači Liverpoola, po običaju, oprezni su i skeptični. Može se slobodno reći da je tako bilo i onda kad je svojim potpisom vjernost klubu s Anfielda potvrdio Egipćanin Salah. Nisu svi bili oduševljeni i već se pričalo o zalud potrošenom novcu.

A onda je sve krenulo. Salah je iz utakmice u utakmicu pogađao, asistirao, razigravao i davao posljednji atom snage da opravda povjerenje teško tek nešto više od 40 miliona eura, što je, mora se priznati, u današnjem nogometu prava sitnica. Ni odlazak prve zvijezde Phillipea Coutinha u Barcelonu nije ostavio traga na brzom Egipćaninu. Zapravo, kao da su tek tada do punog izražaja došli prije svih Senegalac Sadio Mané, a onda i poprilično pritajeni Brazilac Roberto Firmino. Uskoro je Liverpool imao trojac koji je strah i trepet za svaku odbranu. Doduše, njihova odbrana, počevši od golmana, dio je tima koji kvari prosjek, pa je postalo gotovo nepisano pravilo da "Redsi" mogu svakome dati tri ili četiri gola, ali i primiti od svakoga barem dva ili tri.

U takvom Liverpoolu sve se vrti oko Salaha. On je uspio zasjeniti i harizmatičnog trenera Kloppa, koji je i pored terena i na presicama i gdje god da se pojavi pravio pravi šou. Šou sada pravi Salah. Izludio je protivnike, a zaludio navijače tima s Anfielda i prvi put nakon dugo godina ozbiljno zaprijetio da s trona zbaci – ako već nije – nedodirljive Messija i Ronalda.

On je samo normalan momak

Osim brzine, osjećaja za gol i zavidnog nogometnog umijeća, Salah ima nešto što je atipično za današnje nogometaše i što ga vjerovatno čini drugačijim i publici zanimljivijim. Ukratko kazano, Salah je normalan momak. On se ne tetovira, nije prznica na terenu, ne dobija kartone, ne folira i maksimalno je fokusiran da bude što bolji. Mimo toga, van terena iza sebe nema skandala ni izleta koji bi skrenuli medijsku pažnju na njega. Slava mu nije udarila u glavu, pa je čvrsto, objema nogama, ostao na zemlji.

Nije zaboravio svoju prošlost i vrlo teško razdoblje života u rodnom Egiptu, pa čini sve da se oduži tim ljudima. Humanitarac je koji nije opterećen time da se njegova dobra djela razvlače po medijima. Nije mu teško obratiti pažnju na navijače, koji ga beskrajno vole. Nije opsjednut statistikom i ličnim uspjehom, pa nerijetko kad akciju može završiti sam, asistira saigračima. U izjavama je vrlo umjeren i odmjeren i svakim svojim gestom ili riječju pokazuje da ga uspjeh nije promijenio. Naprotiv, ističe da mu sve to daje dodatnu snagu i podstrek da bude bolji i da se klubu oduži na najbolji mogući način.

Mora se priznati da je ovakvih slučajeva u modernom nogometu sve manje. Otud je i zaluđenost navijača razumljiva. Razumljivo je i to što na sportskim portalima dominira njegovo ime. Svime što je pokazao Salah je to definitivno i zaslužio.

Postigne gol i padne na sedždu

Hoće li porušiti preostale rekorde? Hoće li nadmašiti rekorde koje još nije sustigao, a do kraja sezone ima priliku za to? Hoće li "Zlatna lopta" ove sezone u njegove ruke? Hoće li na Svjetskom prvenstvu u Rusiji sa svojim Egiptom ostvariti nešto više? Sve su ovo pitanja na koja odgovori i nisu tako bitni. Najbitnije je hoće li Salah nakon svega ostati Salah kakvog danas znamo i gledamo.

Odgovor će s vremenom dati on sam. No, sudeći po ponašanju na koje nas je već navikao, i u sljedećim sezonama bit ćemo u prilici gledati tihog i skromnog čovjeka koji daje golove i asistira, slavi golove padanjem na sedždu, ponosno praktikuje svoju vjeru i vraća nadu ljubiteljima nogometa da možda još ima nade za ovu igru.

Normalan čovjek u nenormalnoj igri svakako je unikat.