fbpx Pravilna priprema kukuruzne silaže

Pravilna priprema kukuruzne silaže

Home

Pravilna priprema kukuruzne silaže

Foto: Bekir Dolić
Silaža predstavlja ključno voluminozno hranivo u obroku goveda. Bogata je ugljenim hidratima i obezbjeđuje najveći dio energije tokom ishrane goveda. U Bosni i Hercegovini je konzerviranje ovog hraniva postalo popularno naročito u poslijeratnom periodu. I danas se svi farmeri u Bosni i Hercegovini odlučuju na pripremu ovog bitnog kabastog hraniva. Međutim, nekada neznanje i nepažnja mogu da prouzrokuju probleme i nepravilnosti kod pripreme silaže pa tako nekada umjesto bitnog hraniva proizvedemo masu koja može svojom konuzumacijom dovesti do oboljevanja ili ugibanja grla. Zato je vrlo bitno pomno pratiti sve postupke tokom pripremanja silaže kako bi uspješno pravilno proizveli zelenu konzerviranu kukuruznu masu.

Piše: Bekir Dolić, agronom

Priprema kvalitetne kukuruzne silaže je presudna za profitabilnost farme mliječnih ili tovnih goveda. Faktori koji utiču na efikasnost siliranja i kvalitet silaže: vrsta usjeva, zrelost usjeva pri košenju, vremenske prilike, vrsta silo objekta, brzina punjenja, visina košenja i dužina sječke, jačina sabijanja mase, način zatvaranja/izuzimanja, dodaci/inokulanti, dobro obučeni radnici, vremenska usklađenost svih faza siliranja, zatvaranje silosa itd.

Priprema i rukovanje silažom su samo dio programa za spremanje kvalitetne stočne hrane. Program počinje odabirom parcele, pravilnim i balansiranim đubrenjem, kvalitetnom pripremom zemljišta i na kraju izborom pravog hibrida za pripremu silaže.

Siliranje cijele biljke kukuruza

Kukuruz se silira u fazi voštane zrelosti zrna. Najbolje vrijeme za siliranje je kada se mliječna linija na zrnu kukuruza nalazi na 1/3 do 1/2 od vrha zrna. Tada cijela biljka ima ukupno između 30-40% suhe materije. U toj fazi je najpovoljniji udio klipa u masi cijele biljke i kreće se i do 40%. Ako se ubiraju biljke sa nižim udjelom suhe materije, znatno se smanjuje prinos po jedinici površine. Idealno je ako se silira sa 35% suhe materije jer se dobija 97% od ukupnog mogućeg prinosa.

Poslije kasne voštane zrelosti prinos suhe materije opada, jer se stabljike lome, klipovi otkidaju, a list gubi. Također, nakon kasne voštane zrelosti mijenja se i opada kvalitet nakupljene suhe materije, posebno se povećava sadržaj lignina što direktno utiče na smanjenje svarljivosti silaže i time smanjuje njeno iskorištenje.

Foto: Bekir Dolić

Inokulanti za silažu

Korištenje bakterijskih inokulanata za pojačanje korisne fermentacije i bolje čuvanje silaže je trenutno široko rasprostranjeno u praksi. Pokazalo se da bakterijski inokulanti (Start) značajno smanjuju gubitak suhe materije i čine mnogo efikasniji proces homo fermentativne fermentacije povećavajući hranljivu vrednost silaže. Na taj način povećava se produkcija mlijeka za oko 60 do 80 litara po toni silaže. Efekat inokulacije sa START-om na fermentaciju i hranjivu vrijednost silirane cijele biljke kukuruza je:

- značajno povećanje u očuvanju suhe materije,

- snižena pH vrijednost u toku fermentacije i nakon izlaganja aerobnim uslovima,

- smanjeno kvarenje silaže.

Smanjeno zagrijavanje silaže,

- tendencija smanjenja azota u obliku amonijaka,

- povećanje svarljivosti obroka.

Pakovanje silaže

Sabijanje silaže je od velike važnosti za brzo oduzimanje kiseonika iz silažne mase i započinjanje anaerobne faze. Istiskivanjem kiseonika iz silažne mase sprječava se rast aerobnih mikroorganizama, kao što su kvasci, plesni, buđ i truležne bakterije koje loše utiču na kvalitet silaže i proizvodnju kao i zdravlje životinja. Stepen izuzimanja kiseonika iz silaže zavisit će od gustine pakovanja, tj. sabijanja silaže.

Gustina pakovanja je funkcija težine traktora, vremena utrošenog na pakovanju po toni (tipično 1 do 3 minuta/toni kod velikih proizvođača), sadržaja suhe materije u silaži (idealno 30% do 35%), debljine slojeva pri rasplaniravanju (15 do 30 cm) tokom faze sabijanja i sposobnosti da se mašine dobro rasporede na silosu. Stepen sabijanja ima direktan uticaj na gubitak suhe materije tokom fermentacije i nakon otvaranja silosa.

Zatvaranje silaže

Uprkos velikim dostignućima u tehnologiji siliranja od njeno nastanka, najveći izum je plastična folija kojom se silaža zatvara. Gubici suhe materije u silaži koja nije pokrivena u odnosu na zatvaranje plastičnom folijom su zapanjujući. U prvih 90 cm na površini silosa koji nije zatvoren oko 70% suhe materije je izgubljeno u poređenju sa zatvorenom silažom gdje su gubici oko 15%. Troškovi folija i radne snage su mnogo manji. Stavljanjem folije sprečava se da silaža bude nakvašena kišom što izaziva u prvih 30 cm potpuno truljenje silaže sa lošim posledicama po zdravlje životinja ako ovakva hrana dođe u jasle.

Značajan trošak predstavlja i utrošak radne snage za uklanjanje površinski pokvarene silaže. Nažalost, vrlo malo pokvarene silaže sa površine se uklanja i izdvaja, pa se time nanosi još veća šteta. Da bi se folija “priljubila” uz silažu najbolje je preko nje staviti tanak sloj pijeska (5-6 cm), ili kao što rade u Bosni i Hercegovini, farmeri, ostatak automobilskih guma, jedna do druge.

Izuzimanje silaže

Jedna od najvećih zabluda je mišljenje da od onog momenta kada je silaža zaštićena da je ona sigurna i bezbjedna za ishranu životinja. Pri otvaranju silosa silaža se izlaže uticaju vazduha. Tada silaža postaje idealan medijum za porast kvasaca, plijesni i drugih truležnih mikroorganizama što rezultira sekundarnom fermentacijom. Silaža se ponovo zagrijava što je više izraženo kod loše napravljene silaže. Da bi se to smanjilo, front izuzimanja silaže na trenču treba da je ravan i gladak od dna do vrha, površinu izloženu vazduhu treba minimizirati. Dnevno treba izuzimati sa cijele površine minimalno 15 do 30 cm, a leti 40 cm i više.

Najbolje je silažu uzimati specijalnim utovarivačem (block caterr) ili frezom. Ako se uzima prednjim utovarivačem treba ići odozgo na dole sloj po sloj da se silaža ne uruši ili naprave pukotine kroz koje prodire vazduh i stvara okolinu pogodnu za buđ i nakon toga za stvaranje mikotoksina. Opće prihvaćena praksa zahvatanja prednjeg utovarivača i freze sa vrha gomile pa naniže značajno smanjuje pojave pukotina i prodiranje kiseonika u dublje slojeve silaže.

Aerobno propadanje rezultira brojnim gubicima suhe materije, energije, proteina, šećera itd. Pri tome se stvaraju štetne materije kao što su mikotoksini, amonijačni azot i alkohol. Aerobna stabilnost inokulirane silaže je bolja i u prosjeku iznosi 89 sati, a ona koja nije tretirana 65 sati. Aerobna nestabilnost je ustanovljena onda kada je temperatura silaže porasla za više od 1 stepen iznad temperature ambijenta.

Foto: Bekir Dolić
Topic
Objavio: Tue, 24/09/2019 - 13:00
Back to top