Astronomi prvi put posmatrali sudar dvije ogromne planete

.
Dva kolosalna ledena diva sudarila su se u udaljenom zvjezdanom sistemu

U ogromnom svemirskom prostranstvu, na oko 1.800 svjetlosnih godina od Sunčevog sistema, nedavno se odigrao događaj kakav astronomi rijetko imaju priliku posmatrati.

 

 

Dvije kolosalne planete u udaljenom zvjezdanom sistemu sudarila su se, što je rezultiralo njihovim raspadanjem i stvaranjem sjajnog ostatka koji oblikom podsjeća na krofnu s rupom. Riječ je o prvom direktnom naučnom posmatranju sudara planeta i neposrednih posljedica tog sudara.

Kako je sve počelo

Astronomi su 2021. godine posmatrali događaj bez presedana, koji je uključivao zvijezdu nalik Suncu nazvanu ASASSN-21qj. Ta je zvijezda doživjela nevjerovatno zatamnjenje, zbog čega je njen sjaj pao za nevjerovatnih 95 posto. Pomniji pogled otkrio je, međutim, iznenađujući obrat - tri godine prije zatamnjenja, zvijezda je prošla kroz značajno povećanje sjaja.

Metju Kenvorti (Matthew Kenworthy), naučnik sa Univerziteta Leiden u Nizozemskoj, i njegov tim zadubili su se u misterij čudnog ponašanja zvijezde ASASSN-21qj. Njihovo istraživanje, objavljeno u časopisu Nature, dovelo je do zapanjujućeg zaključka - kolosalnog sudara između dvije masivne ledene egzoplanete. Taj je sudar rezultirao očaravajućim spektaklom, stvarajući disk u obliku prstena od užarene prašine i plina koji sada skriva spomenutu zvijezdu od pogleda.

- Prošli smo kroz cijeli niz mogućih ideja. Ona za koju se čini da odgovara svim podacima koje imamo je sudar dvaju ledenih divova. Ovo je prvi put da smo to vidjeli - pojašnjava Kenvorti, piše Zimo.hr.

Rezultat sudara

Dvije planete koje su se sudarile bile su doista masivne i veličinom slične Neptunu. Kružili su oko svoje matične zvijezde na udaljenosti sličnoj Jupiterovoj orbiti oko našeg Sunca, a sudar ih je pretvorio u rastopljene krhotine, tvoreći masivnu kuglu pare silicijevog dioksida, oko sedam puta veću od našeg Sunca.

Izbliza, to je sigurno bio upečatljiv prizor, s čvrstim jezgrama planeta koje izbacuju kamenje i krhotine u svemir. U centru tog vrtloga postojao je užareni ostatak, postupno se formirajući u prsten koji je okruživao zvijezdu. Ovaj se prsten može pohvaliti visokom temperaturom od približno 700 stepeni Celzijevih, što sugerira da su planeti bili bogati vodenom parom, slično ledenim planetama poput Neptuna i Urana. Ti bi se ostaci na kraju mogli kondenzirati u novu planetu, vjerovatno s više satelita oko njega, u narednih nekoliko hiljada godina.

Okolnosti ipak nisu toliko jasne

Tačne okolnosti koje su dovele do tog monumentalnog sudara planeta ostaju, zasad, nepoznate. Jedna je mogućnost da je orbite planeta poremetila zvijezda u prolazu ili neko drugo nebesko tijelo, što je dovelo do njihovog katastrofalnog susreta. Njihov sudar oslobodio je ogroman nalet energije, ekvivalentan malenoj zvijezdi koja gori dvije godine.

Iako misterij koji okružuje taj kozmički sudar ostaje, Kenvorti i njegove kolege predviđaju da bi daljnja promatranja, vjerovatno s naprednim svemirskim teleskopom „James Webb“, mogla pružiti konačan dokaz potreban za potvrdu hipoteze o sudaru planeta.

- Moje predviđanje je da ćemo za pet do 10 godina početi vidjeti dodatno svjetlo iz sistema koje se odbija od oblaka prašine. U protivnom, to znači da se događa nešto drugo - kaže na kraju Kenvorti.

 

Foto:X/@DiscoverAtoZ