Kada je dijete uzrujano, instinktivna reakcija mnogih roditelja je pitanje: "Što nije u redu?" Iako dobronamjerno, takvo pitanje često ima suprotan učinak i može navesti dijete da se povuče u sebe umjesto da se otvori za razgovor, piše CNBC.
Stručnjakinja za svjesno roditeljstvo Reem Raouda, koja godinama radi s djecom i obiteljima, ističe da se emocionalna inteligencija razvija kada se djeca osjećaju sigurno izraziti i promisliti svoje osjećaje. Na temelju rada s više od 200 djece izdvojila je jednu jednostavnu rečenicu koja im često pomaže da zastanu, razmisle i lakše komuniciraju: "Reci mi što ti je sada teško."
Kako objašnjava, ova rečenica odgovara načinu na koji djeca doživljavaju emocije i stvara prostor u kojem se razumijevanje može razviti bez pritiska.
Smanjuje obrambenu reakciju
Tijekom ispada bijesa ili razdražljivosti djeca su već emocionalno preopterećena. Riječ "teško" zvuči blago i ne prijeti. Poručuje djetetu da nije u nevolji i da ne mora opravdavati svoje osjećaje, što mu olakšava da ostane u razgovoru umjesto da se zatvori ili odbije komunikaciju.
Potiče prirodan razvoj emocionalnog jezika
Djeca ne moraju točno imenovati svoje emocije. Mogu opisati situaciju, trenutak ili osjećaj koji im je bio preplavljujući. S vremenom se tako prirodno širi njihov emocionalni rječnik, bez forsiranja i pritiska da odmah pronađu "prave" riječi.
Stvara osjećaj emocionalne sigurnosti
Prije savjeta, rješavanja problema ili ispravljanja ponašanja, ova rečenica djetetu šalje poruku: "Mogu podnijeti ono što osjećaš." Emocionalna inteligencija najlakše se razvija u okruženju u kojem se osjećaji dočekuju smireno, a ne s hitnošću ili nervozom.
Daje djeci osjećaj kontrole
Umjesto da traži objašnjenje, ovakvo pitanje poziva dijete na razmišljanje. Dijete samo odlučuje koliko će podijeliti i kada, što jača osjećaj kontrole nad vlastitim emocijama. To je važan temelj za razvoj samoregulacije i samopouzdanja.
Pomaže smirivanju živčanog sustava
Kada se djeca osjećaju emocionalno sigurno, njihov stresni odgovor postupno se smiruje. Ova rečenica posebno je korisna u situacijama kada je djetetovo ponašanje naizgled pretjerano ili zbunjujuće jer najprije pomaže smirivanju, a tek potom razmišljanju i razgovoru.
Normalizira emocije kao dio svakodnevice
Usmjeravanjem pažnje na ono što je djetetu teško, roditelji poručuju da emocije nije potrebno odmah "popraviti". Djeca tako uče da se osjećaji mogu doživjeti, razumjeti i s vremenom proći, umjesto da ih se potiskuje ili ignorira.
Pokazuje emocionalnu inteligenciju u praksi
Djeca emocionalnu inteligenciju uče kroz iskustvo, a ne kroz objašnjavanja. Kada roditelji reagiraju smirenom znatiželjom umjesto kontrolom ili pritiskom, pokazuju kako se s emocijama može nositi na stabilan i promišljen način. Te obrasce djeca s vremenom počinju primjenjivati i na sebe.
Zadaća roditelja nije ukloniti sve neugodne emocije, već stvoriti okruženje u kojem se djeca osjećaju sigurno podijeliti svoje misli i osjećaje. Prilagođavanjem jezika roditelji oblikuju emocionalni ton odnosa, a djeca s vremenom uče da su njihovi osjećaji važni signali koji zaslužuju pažnju.
