Došao sam kao glasnik. Da vas zaustavim! Da vas opametim!

Dzamija i most
Dosao sam kao glasnik, Da vas zaustavim! Da vas opametim, da vam probudim svijest. Požari vas nisu zaustavili, poplave vas nisu zaustavile, zemljotresi vas nisu zaustavili!

Živjeli ste brzo, takmičili ste se u svemu! U novcu, u poslu, u veličini kuća, dubini džepa, ljepoti, modi, oholosti, a srca su vam se polako ledila!

Zaboravili ste kako zvuči cvrkut ptica, zaboravili ste na zvuk žubora rijeke, na svoje najmilije, na bogatstvo porodice i zdravlja. Ništa vas nije moglo zaustaviti!

Čujete li sada kako tišina progovara? Čujete li cvrkut ptica na pustim ulicama gradova. Pogledajte u nebo, avioni ne lete, ali ćete vidjeti zvijezde, vidjet ćete beskrajno čisto nebo koje nam jasno šalje poruku. Naučit ćete šta znaći kada tišina progovori. Otvorit cete vec odavno zatvorene oci, dok pusto gledate kroz prozore vasih skupocjenih apartmana.

Pozeljet cete udahnuti ljepotu ove tisine, bez silnih zvukova automobila, pomahnitalih ljudi koji kao bez glave trče da obave u danu sve obaveze a nikog osim sebe ne vide, brzine života, života brze hrane, tehnologije…

Nemojte se bojati, ja vam nisam neprijatelj, tu sam da vas upozorim, da prebrzo živite, da ste odgovorni za polako nestajanje i smrt planete, ne, nisam to ja-to ste vi. Sve je u vašim rukama. Imate li sada vremena, kada ste zatvoreni u svojim kućama da pogledate u nebo i shvatite da ima neko gore iznad ko vas posmatra?

Imate li vremena da probudite svijest razmisljajuci zatvoreni u 4 zida dok gledate kako vas sunce poziva vani a vi ste zarobljeni u ovoj agoniji? Koliko ste puta pomislili na vaznost zdravlja, i u čemu se krije pravo bogatstvo? Koliko puta ste pomislili na najgori mogući scenario?

Strah je sada u vama… Panika!

Cijeli svijet je u panici a do prije nekoliko dana ste trčali po prepunim shoping centrima, a sada je sve pusto… Ne vidite me!

A tu sam! Iza svakog ugla planete, posmatram vas i čekam…

Čekam svoj trenutak odlaska onoga trena kada budem siguran da ste naučili lekciju!