Stručnjaci predviđaju da će za nepune tri godine baterijska vozila biti jeftinija za proizvodnju od vozila sa SUS motorima zbog poboljšanih i ujedno ubrzanih tehnika proizvodnje i nižih troškova baterija. Međutim, u svemu tome postoji kvaka.
Do 2027. godine električni automobili sljedeće generacije bit će jeftiniji za proizvodnju od usporedivih vozila s motorima na unutrašnje sagorijevanje. Troškovi proizvodnje baterija, koje čine 40 posto vrijednosti vozila će padati, ali će proizvodnja vozila padati još brže.
Nove metode proizvodnje praćene novim inovacijama će oboriti cijene električnih vozila. Na tržištu već postoje inovacije koje pojednostavljuju proizvodne troškove. Riječ je o procesu zvanom gigacasting koji pomaže u smanjenju troškova proizvodnje i vremena montaže automobila. Naime, radi se o procesu u kojem se uz pomoć ogromne prese veliki dijelovi karoserije izlivaju u jednom komada, umjesto da se koriste deseci zavarenih spojeva i sredstava za spajanje.
Primjera radi, Tesli kao pioniru gigacastinga, taj proces omogućuva da napravi Model Y za 10 sati u poređenju s 30 sati koliko je Volkswagenu potrebno za izradu ID.3. Ovu metodu recimo već usvaja i Toyota.
Ali u svemu tome postoji problem, jer će troškovi servisiranja automobila izlivenih u "jednom komadu" po defaultu biti skuplji. Naime, do 2027. godine predviđa se da će prosječni trošak popravke karoserije i baterije EV-a nakon ozbiljnije saobraćajne nesreće porasti za 30 posto.
To znači da će se oštećeni automobili vjerovatnije biti potpuno otpisan, jer će troškovi popravka nadmašiti vrijednost vozila. Osim toga, skuplji popravci nakon sudara mogu dovesti do skupljih premija osiguranja ili čak do odbijanja osiguravajućih društava da osiguraju određene modele automobila.
Sve se očito svodi na onu staru: dobiješ na mostu - izgubiš na ćupriji.
