Svi nalazi pokazivali su da je sa bebama sve u redu, a onda je došlo do prijevremenog porođaja njihove majke.
Bebe su odmah smještene u inkubator. Nekoliko dana poslije rođenja, konstatovano je da su slijepe.
Godinama unazad nagađalo se i pisalo o njihovom stanju, te razlozima zbog kojih je došlo do toga i da li neki od njih "ipak može malo da vidi". Konačno, nakon brojnih, po porodicu bolnih nagađanja, braća Matić govore na temu gubitka vida.
Dejan se nikada nije raspitivao čija je greška u pitanju, ali tvrdi da je nečiji propust razlog što su on i njegov brat slijepi.
To je nepažnja. Sada, koga... Nisam nešto detaljisao i raspitivao se čija. Da li je ljekar, da li je medicinska sestra, nisam ulazio u to. Bilo je rođenje prije vremena. A, da je bila nepažnja, bila je - priznao je Dejan.
I Saša je progovorio o ovoj temi.
Na pitanje da li je istina da je on imao mogućnost operacije i vraćanja vida, ali da zbog Dejana nije to učinio, Saša kaže da je to laž.
Ma ne, to je bezveze priča. Oni su htjeli na nama da rade nekakve eksperimente. To nisu dozvolili roditelji, a ni mi - kaže Saša.
Kako je naglasio, ovo je posljednji put da priča o tome.
Ja tako ne volim što se godinama priča o toj temi, da vi nemate pojma! Dvije najgore teme, one koje najmanje volim su - da li sam u svađi sa bratom i šta je bilo sa mojim vidom. Moji prijatelji i ljudi koju su sa mnom u stalnom kontaktu znaju kako ja živim i znaju da ovaj život volim najviše na svijetu. Da li sam se ja liječio i kod koga sam se liječio, to je moja privatna stvar. Ima jedna priča kada je jedan moj prijatelj nazvao taksi, a oni su ga pitali: "U kojem pravcu idete?", a on je rekao: "Koga to zanima osim mene?" - rekao je Saša.
Živim normalno i ne bih dao ovaj život ni za šta na svijetu - zaključio je Matić.
