Dakle, sve stvari koje se koriste kod topljenja čokolade, moraju biti suhe i čiste. To znači da ne smijete poklopiti zdjelu u kojoj topite čokoladu, jer će se zbog kondenzacije na poklopcu stvoriti kapljice vode i upasti unutra.
Ako topite tamnu čokoladu, ona ne smije biti na temperaturi višoj od 50 stepeni, a mliječna i bijela vrsta na pet stepeni manje.
Najpoznatija metoda topljenja čokolade je na pari. Ako nemate duplu posudu, nad šerpu s vrućom vodom možete staviti zdjelicu s čokoladom. Bitno je da kod vrenja voda ne doskoči u čokoladu i da zdjela ne dodiruje vodu. Ako vam se slučajno dogodi da voda dođe u čokoladu, možete je pokušati spasiti sa malo biljnog ulja, ali ne očekujte savršenstvo. Za to vrijeme, čokoladu pomalo miješajte drvenom kašikom ili spatulom kako bi se ravnomjerno topila.
Čokolada se može otopiti i u običnoj ili mikrovalnoj pećnici. Ako je topite na taj način, uvijek počnite s nižom temperaturom i kraćim vremenom da ne bi zagorjela. Slomite je otprilike na jednake komade i stavite u staklenu posudu da vidite šta se s njom dešava. Osim toga, staklena posuda jednako će provoditi toplinu.
Za topljenje u rerni najprije ju je potrebno zagrijati na najslabiju temperaturu. Čokoladu izlomite i stavite u zdjelu koja je otporna na toplinu. Rernu namjestite na 110 stepeni i ostavite čokoladu unutra nekoliko minuta.
Posljednje dvije metode idealne su za recepte u kojima trebate topiti samo čokoladu. Ako se u nju dodaju jaja ili vrhnje za šlag, onda je potrebno miješanje pa je najbolja metoda na pari.