Zahvaljujući zatvaranju poslova zbog pandemije, očekuje se da će ta brojka, koja je već 16 posto veća nego u istraživanju iz 2017., dodatno rasti.
Brige za bližnje i financije ili pak strah od bolesti uzeli su danak, ali popuštanje mjera ne samo da nije popravilo situaciju već ju je dodatno pogoršalo.
Tjeskoba zbog posla i putovanja na posao
Istraživanje instituta CIPD otkrilo je da jedna od četiri osobe osjeća tjeskobu zbog povratka na posao, dok jedna od tri osobe strahuje od putovanja javnim prijevozom.
Iznenadno zatvaranje i otvaranje bez vremena da se pripreme kod mnogih je ljudi izazvalo emocije s kojima se ne znaju nositi.
Naime, velik dio nas ovisi o društvenim kontaktima, a propisane mjere mnogima teško padaju. Isto tako, zbog istih tih mjera mnogi od onih koji su i prije pandemije imali psihičkih problema nisu mogli pristupiti postojećim servisima kako bi dobili potrebnu pomoć.
Mnogi zaposlenici pomoć traže i na radnom mjestu, a s obzirom na to da lijek za koronavirus još uvijek ne postoji, situacija se neće popraviti.
I dok IBM i Goldman Sachs imaju planove kako nastaviti s poslom usprkos krizi (mjerenje temperature zaposlenika na radnom mjestu), mnogi drugi poslovi bili su prisiljeni na puno drastičnije mjere. Rad od doma je opcija, ali u velikom broju slučajeva to znači i da će zatvoriti jedan ili više ureda. Naravno, postoji i niz drugih mjera i mnoge kompanije iz dana u dan otkrivaju nove načine za što normalniji nastavak s poslom.
Neizvjesnost i ranjivost su neizbježne
Međutim, ono što je svima zajedničko je pronalazak načina za uštedu a da se pritom ne stvore novi troškovi koje bi izazvala smanjena produktivnost uzrokovana lošim psihičkim stanjem zaposlenika.
U doba pandemije neizvjesnost je neizbježna i zaposlenici se osjećaju izuzetno ranjivo.
Dok su mnogi drugi pričali o valu otpuštanja, čelnici Marks & Spencera na početku pandemije svojim su zaposlenicima dali bonuse od 15% kako bi im dali do znanja da prepoznaju novonastali pritisak kojem su izloženi. Drugim riječima, stvorili su radnu atmosferu u kojoj se ljudi osjećaju sigurno i zbrinuto i to je nešto, tvrde stručnjaci, o čemu bi mnoge kompanije trebale razmisliti.
Jedan od problema vezanih za rad od kuće je i taj da mnogi zaposlenici koji imaju psihičke probleme pored sebe nemaju kolege koji bi primijetili da su pod pritiskom, a broj onih koji rade od kuće drastično se povećao (20 milijuna ljudi u odnosu na 1,7 milijuna 2019.). Komunikacija je elektronička i mnogo toga prolazi ispod radara.
Optimizam za kraj
Ono što poslodavci trebaju učiniti je dati zaposlenicima do znanja da su im njihova vrata uvijek otvorena, ali i biti odgovorniji oko toga da rano prepoznaju znakove upozorenja. A to je često iznimno teško.
Zaposlenici koji žive u kućama s dvorištem i nemaju djecu drukčije se prilagođavaju od zaposlenika koji žive u manjim prostorima s čitavim obiteljima, a poslodavci su ti koji bi za to trebali pokazati razumijevanje. Drugim riječima, "ljudski" pristup problemima važniji je nego ikad prije i sve je puno teže držati pod kontrolom jer se ne radi o univerzalnom rješenju, već svakom slučaju treba pristupati pojedinačno.
Neke kompanije toga su postale svjesne i prije početka pandemije pa su u cijelom ovom kaosu bile daleko spremnije za novonastalu situaciju.
I sve je ponovno na poslodavcima koji, nemojmo zaboraviti, paralelno moraju brinuti o opstanku poslova pa je vrlo lako moguće da im dobrobit zaposlenika prolazi ispod radara.
No, Deloitte ima jednu pozitivnu statistiku za čelnike o kojoj bi trebalo ozbiljno razmisliti - svaka funta potrošena na dobrobit zaposlenika rezultira povratkom od 5 funti za poslodavca.
