Muslimanski tinejdžeri: kako biti moderan - u trendu, a slijediti načela vjere

islam
Islam kao religija je posvetio veliku pažnju periodu mladalaštva. Imamo brojne primjere iz perioda i života Poslanika a.s. kada je kao svoje pomagače na putu prezentiranja vjere birao upravo mlade ljude.

Tema  ovoga rada  govori da ćemo mi u narednim redovima predstaviti profil muslimanskog tinejdžera kroz literaturu koja nam je bila dostupna. Prije svega moramo se upoznati sa pojmovima adolescencija kako bi shvatili šta se dešava i kakve promjene doživljava jedan adolescent.

Čitajući literaturu koja govori o adolescenciji – poznatijem kao tinejdžerstvo, primjetit ćemo da je to period burnih promjena kako na fizičkom tako i na psihološkom pogledu. Tinejdžer  već  želi biti neovistan, ali nije dovoljno spreman za to jer se boji svega i to najčešće skriva. On ima potrebu i reći i iskazati svoje mišljenje i razmišlja o svojoj karijeri i planovima u životu, ali nije dovoljno svjestan uspona i padova koji ga mogu zadesiti na tom putu. Tinejdžer traži prijatelje, razgovor, saosjećanje, roditeljsku pažnju, ali zna ispoljavati svoj stres i dešava se da „utjehu“ traži u nečemu što je štetno za njega poput droge, pušenja, alkohola, seksualnog nasilja, itd.

U ovom kratkom uvodu smo se upoznali sa temom koju ćemo mi obrađivati u samom radu, a cilj nam je bio da predstavimo kroz dostupnu literaturu, profil muslimaskog adolescenta.

2.1. Adolescencija

U uvodu smo kazali da ćemo objasniti pojam adolescencija i šta ona zapravo znači.

Termin adolescencija dolazi od latinske riječi adolescere, što znači rasti prema zrelosti. (Lacković-Grgin, 2006) Adolescent je ustvari buduća osoba koja treba postati jedinstveno, neovisno ljudsko biće koje će se kao takvo uključiti u društvo i u njemu osigurati svoj status i svoje uloge.

Pojedini autori, poput Eriksona smatraju da se tokom adolescencije trebaju integrirati svi elementi identiteta sa posebnim naglaskom na ideološku predanost. (Erikson, prema: Lacković-Grgin, 2006) On je definira kao sedmi element identiteta, i kaže da izgrađivanje osobne ideologije potiče razvoj i drugih elemenata identiteta. osobna ideologija ili životna filozofija pojedinca je referenični okvir za vrednovanej ideja, ljudi i događaja.

3.1. Profil adolescenta

Kada smo dali definicije adolescencije sada možemo da predstavimo profil jednog adolescenta.

Beti B. Jang u svojoj vrijednoj knjizi Zaštita tinejdžera od životnih izazova definira adolescenta kao osobu koja:

  • iza sebe ostavlja djetinjstvo i bori se kroz adolescentske faze,

  • kada se boji ili kada je uplašena, vraća se u raniju fazu u kojoj osjeća sigurnost,

  • prolazi kroz intenzivne psiho-fizičke promjene,

  • želi biti neovisna, ali nema potrebno iskustvo koje joj pomaže da funkcjonira kao neovisna osoba u društvu u kojem pripada,

  • ima potrebu da pokaže ono što joj treba, kao i potrebu da se njene želje ozbiljno shvate,

  • nije još formirala kohezivan sistem vrijednosti koji će je podržati u njenom pitanju „zašto živim“, i zbog toga je ovo iznimno važno sigurnosno sidro još uvijek van njenog dosega,

  • zaključana je u finansijsku i emotivnu ovisnost o roditeljima,

  • pokušava donijeti odluke od trajne važnosti, kao što su: karijera, izazovi, životne vrijednosti, međuljudski odnosi,

  • jasno uočava pojavu nedosljednosti između pravila i vrijednosti koje ispoljavaju odrasle osobe,

  • ima ograničenu spoznaju o značenju jakih ili slabih emocija,

  • ima ograničeno znanje o tome kako se nositi sa usponima i padovima koje nose promjene raspoloženja,

  • ima jaku potrebu za savjetima i uputom koje pružaju odrasli,

  • konstruira osjećaj samodostojnosti,

  • osjeća se usamljeno kada su roditelji fizički ili emocionalno odsutni,

  • treba roditelja da pokaže ljubav, prijateljski odnos i pažnju,

  • treba upute i savjete,

  • uči najviše istraživanjem i po sistemu pokušaja i greške,

  • treba vještine kako bi se nosila sa stresom i trenutnim krizama,

  • treba odrasle koje će biti uzorak zdravog ponašanja odrasle osobe,

  • u nedostatku efikasnih vještina prilagođavanja postaje iznurena napadima stresa,

  • okreće prijatelje u trenutku kada u krugu familije ne pronađe okruženje koje ga podržava,

  • ovakva osoba je visoko rizična glede mogućnosti narušavanja zdravlja, upotrebe alkohola, droge, činjenja seksualnog nasilja, nasilja u familiji, promiskuiteta, otuđivanja i suicidnih namjera,

  • po zakonu je maloljetna (Bešir, 2005:14-15)

4.1. Muslimanski tinejdžeri i kućni ambijent

U današnjem vremenu vidimo velike izazove pred kojima se nalazi omladina. U ovom poglavlju navest ćemo, uvidom u literaturu, koliko je važan kućni ambijent da bi se izgradio profil jednog muslimanskog tinejdžera.

  Kako navodi (Bešir, 2005) roditelji u kući trebaju osigurati prijatnu i toplu prijateljsku atmosferu u kojoj će se svi ugodno osjećati. Prilikom razgovora sa svojim djetetom, to moramo učiniti na lijep i ljubazan način. Tinejdžer mora osjetiti da vam je stalo do njega. Svaki roditelj mora da bude pun strpljenja i milosti. Smisao za humor i šalu, također će stvoriti vrlo jaku vezu između vas i vašeg djeteta i olakšat će međusobnu komunikaciju. Kuća ili dom je za jednog tinejdžera oličenje islama. Ako je atmosfera u kući negativna, ako su odnosi među roditeljima zategnuti, to će negativno uticati na tinejdžerovo shvatanje islama. Tinejdžer će islam shvatiti kao negativnu pojavu, a okruženje izvan kuće kao nešto što je mnogo prihvatljivije. I zbog toga je veoma važna pozitivna kućna atmosfera jer će tinejdžer povezati je sa srećom i pozitivnim utjecajem islama, pa će i sam željeti da o njemu više sazna i da ga prihvati kao svoj životni stil. Ukoliko svakodnevno budemo pomagali našem tinejdžeru, a pogotovo kada ga zadese teške situacije, jača porodične veze i čvršće ga vezuje za islamske vrijednosti. To se savršeno uklapa u nastojanja da se kod tinejdžera razvije pozitivno mišljenje o muslimanskoj porodici. Zbog toga će cijeniti dobre odnose koje ima sa svojim roditeljima.

Ovo sve što smo naveli sada ćemo argumentovati praktičnim primjerom jedne tinejdžerke muslimanke.

Bila je subota ujutro. Trebala sam početi raditi u 8:30, a ja još nisam bila spremna, a trebal sam još 'uhvatiti' i autobus kako bih na vrijeme stigla do tržnog centra. Bilo mi je drago što postim, jer nisam morala gubiti vrijeme za pripremu doručka. Kada je sat zazvonio u 7:15, ja sam ga ugasila u želji da još malo odspavam, kada je zazvonio drugi put, znala sam da moram ako ne želim zakasniti na posao.  Nerado sam ustala iz kreveta, krenula niz hodnik, a onda sam ugledala sestrin prazan krevet koji me je 'dozivao' da još malo odspavam. 'Samo pet minuta', pomislila sam i uvukla se u krevet. Sljedeće čega se sjećam, kada sam se probudila, jeste da je sat pokazivao 8:20. Ono što je trebalo da bude petominutni drijemež pretvorilo se u jednosatno spvanje, i znala sam da za deset minuta ne mogu stići na posao. Nisam znala šta uraditi. Ili sam, valjda, tako mislila. Sišla sam niz stepenice i ugledala mamu. Objasnila sam joj šta se dogodilo, a ona se ponudila da me odveze na posao kako ne bih zakasnila na autobus. Znala je da svi griješimo, i da su takve stvari normalne. Sve dok ne počnem stalno kasniti na autobus zbog dugog spavanja, moja majka će shvaćati da griješimo, jer smo, prije svega, ljudska bića. Vožnja je bila ugodna jer smo u toku vožnje mogle razgovarati, što je vrlo važno, a mi to zbog prezauzetosti zaboravljamo. Priča koju sam vam ispričala samo je jedan od primjera kada su me majka i otac 'spasili'. Ako bi se desilo da zbog teških školskih obaveza ostanem učiti dokasno, moja majka bi ujutro obavezno ustajala prije mene i spremala mi doručak. Za vrijeme ispitnog perioda, uvijek bi me vozili do škole, pripremali mi doručak itd... Ove male geste mnogo su mi značile. One su bile pokazatelj njihove ljubavi i brige o meni i mom životu.

Važno je da se djeca nauče biti neovisna. Drago mi je što sam odgojena tako da znam sama sebi pripremiti doručak ili ručak, otići na vrijeme na posao, u školu i druga važna mjesta. Također je veoma važno da se djeca mogu osloniti na roditelje i glede nekih mali stvari, kao što su vožnja do škole ili spremanja doručka. Mali izrazi pažnje dugo se pamte.       (Bešir, 2005:81-83)

Ovo poglavlje zaključit ćemo primjerom Lukmana a.s., u kome se praktično vidi način na koji trebamo savjetovati mladu osobu:

 „Kad Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: ' O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je zaista velika nepravda.... I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca! (Lukman, 13, 18 i 19 ajet)“

5.1. Muslimanski tinejdžeri i prijateljstvo

U prošlim poglavljima naveli smo kroz kakve faze prolazi tinejdžer i kako doživljava nova iskustva u svim fizičkim sferama. Vidjeli smo da je potpuno okupiran potragom za svojim identitetom, i da to utječe na sve ono što osjeća ili radi.

Kako navodi (Bešir, 2005) u toku borbe na njega imaju utjecaj i negativne poruke koje dolaze od prijatelja. I što predstavlja problem svi tinejdžeri smatraju te „poruke“ sastavnim dijelom svog života. U školi se susreće sa djecom koja gledaju negativne filmove, ili koja odlaze na večernje zabave i sl.

U takvom društvu, muslimanski tinejdžer mora se dobro potruditi koga da izabere za prijatelja. Također, veoma je važno imati prijatelje u svojoj porodici. Oni su osnova da mladi tinejdžer dobro se snalazi u društvu koje je puno grijeha. Njegova majka treba da mu bude najbolji prijatelj. Kada dođe kući iz škole, treba da upita kako je proveo dan. Zatim da li je spreman za namaz i da li bi predvodio zajednički namaz, jer ona uživa kada je on imam, a čini je sretnom činjenica da njen sin raste i razvija se na pravi način.

Tinejdžerova majka osjetit će da je njeno dijete pod pritiskom i da je zbunjen zbog nekih stvari koje se dešavaju u školi. Majka će se potruditi da sazna njegove svakodnevne probleme, i s njim će razgovarati o stvarima koje ga muče. Također veoma važnu ulogu u ovakovom društvu, kao njegov prijatelj, igra i otac. On može utjecati na svog tinejdžera, tako što će s njim zajedno večerati i aktivno razgovarati. Neće ga prekidati kada govori, niti će iznijeti sud o nečemu prije nego što tinejdžer završi sa svojim izlaganjem. Također ga može pozvati da zajedno odu u džamiju ili u kupovinu. Tokom vožnje on će se još više zbližiti sa svojim tinejdžerom. Mogu zajedno da idu u vožnju biciklima ili kakvu rekreacijsku utakmicu.

Ova bliskost roditelja, omogučava da tinejdžer bolje se nosi sa negativnim stvarima kojima je izložen i da bolje se snalazi u prilikom odabira prijatelja u svom društvu.

6.1. Muslimanski tinejdžer i izgradnja stabilne ličnosti

U ovom poglavlju ćemo govoriti kako da muslimanski tinejdžer izgradi jaku i stabilnu ličnosti. Kako navodi (Bešir, 2005), spoznaja i vjera u Allaha može da bude tinejdžeru izvor velike podrške i samopuzdanja. To znači da o vjeruje da su Allahove riječi istina, i da je ovaj svijet u poređenju sa ahiretom, veoma kratak. On vjeruje da je Allahova nagrada jako velika i da je zbog nje veoma važno ostaviti se dunjalučkih kratkotrajnih uživanja i da određenim iskušenjima treba kazati „ne“. Zatim ako tinejdžer u svome životu bude koristio savjet koji je Poslanik uputio Ibn Abbasu koji je tada bio baš u periodu mladalaštva, sigurno će se izgraditi kao stabilna ličnost. Poslanik a.s. je rekao: „O sine moj, želio bih ti uputiti nekoliko savjeta. Povinuj se Allahovim naredbama i čuvaj ih, pa će i On tebe čuvati. Čuvaj Njegova prava, i On će uvijek biti s tobom. Kada moliš, moli se samo Njemu, a kada ti je potrebna pomoć, samo od Njega je zatraži. Upamti da kada bi se svi ljudi udružili da ti pomognu, oni neće moći ništa promijeniti od onoga što ti je Allah propisao. A kada bi se svi složili da ti naude, ne bi mogli ništa više od onoga što ti je Allah već propisao. Pera su podignuta i ostavljena, a tinta se na knjizi sudbine osušila.“ Ovaj hadis tinejdžeru može pomoći da je osjeti da je Allah uvijek s njim, i da ga pomaže i održava. Ličnost odnosno tinejdžer izgrađen na ovim principima, uvijek će dati od sebe da radi dobre stvari, u kakvom god društvu se nalazio.

(Bešir, 2005), navodi da drugi izvor za izgradnji stabilne ličnosti tinejdžera bio bi poznavanje Poslanika a.s. i uzimanje njega kao primjera. Kada tinejdžer dođe u ovu fazu, on će voljeti Poslanika a.s. i bit će ponosan što je njegov sljedbenik. On će vjerovati da sve što je Poslanik rekao istina i da je to najbolje za njegovu sreću na oba svijeta.

Tinejdžer mora osjetiti da je vrijedan, sposoban i vješt u raznim stvarima koje sliče stvarima koje rade njegovi vršnjaci. On treba učestvovati u aktivnostima koje se tiči njegovog uzrasta. Može voziti automobil, raditi na kompjuteru, baviti se sportom itd... (Bešir, 2005:73)

Također (Bešir, 2005), navodi da roditelji mogu djecu uključiti u muslimanske studentske  aktivnosti, gdje će biti u prilici upoznati nove prijatelje. Tu zajedno mogu učiti Kur'an. Petkom zajedno mogu otiči klanjati džumu, a mogu se zajedno baviti i sportom. Zatim tinejdžer mora sam naučiti donosti odluke šta je dobro a šta loše za njega. Njegov život se mora sastojati od donošenja pravih odluka u pravo vrijeme. Još jedan od načina da tinejdžer izgradi jaku ličnost jeste da roditelji objasne svojoj djeci zašto od njih traže nešto, a ne da stalno koriste riječi: „Uradi ono što sam ti rekao i ne raspravljaj se o tome.“ Također tinejdžer mora o sebi imati dobro mišljenje, jer onda neće biti osjetljiv na tuđa mišljenja o njegovom ponašanju. Moći će se izdvojiti iz mase i reći „ne“ stvarima koje ne smije raditi.

Sve ovo što smo nabrojali su metote koje služe za pomoć tinejđeru da razvije svoje analitičke sposobnosti. On neće slijediti trend  samo zato što je popularan. On će prvo provjeriti određenu ideju, njene dobre i loše strane. To će mu pomoći da razvije jaku i samouvjerenu ličnost.

7.1. Muslimanski tinejdžer i razvijanje vrlina

Jedna od najvažnijih vrlina koju tinejdžer mora da izgradi kod sebe jeste strpljivost. Kako navodi  (Bešir, 2005), strpljivost je veoma važna pogotov za tinejdžere koji se nalaze u okruženju koje i nije toliko privrženo vjeri. Zbog toga je Allah savjetovao i svoje vjerovjesnike da se naorućaju strpljenjem. Tinejdžer treba strpljenje zbog izazova kojima će biti izložen kada se bude pokušavao pridržavati određenih principa. Također treba strpljenje kako bi izdržao ovosvjetska iskušenja. Zatim kako bi se odupro raznim iskušenjima, požudama i željama. Praktični primjeri situacija u kojima će trebati strpljenje tinejdžeru jesu sljedeći. Ukoliko tinejdžer bude predstavnik svog razreda i treba otići do direktora škole da zamoli za neki zahtjev koji ima njegov razred. Neke škole neće tek tako udovoljavati zahtjevima i zbog toga će tinejdžeru biti potrebno strpljenje kako bi uspio postići dogovor.

Zatim tinejdžerka trebat će strpljenje kada počne nositi propisanu odjeću, koja je mnogo konzervativnija od one koju nose njeni vršnjaci. Strpljenje će joj pomoći da  ne odlazi na zabave na kojima se konzumira alkohol. Strpljenje će biti potrebno i prilikom uspostave svih društvenih odnosa. Za kraj ovog poglavlja možemo zaključiti da je strpljenje vrijedno oružje koje će se pokazati veoma bitnim za dobrobit tinejdžera.

8.1. Ugovor između roditelja i tinejđera

Kako bi tinejdžer izgradio neke osobine koje će ga krasiti cijeli život, dobro bi bilo kada bi roditelji u fazi njegovog razvijanja potpisali i napravili „ugovor“ kojim će se tinejdžer obavezati da će izvršavati neke radnje. U narednim redovima prikazat ćemo tabelarno kako bi taj ugovor izgledao. On također može pomoći u izgradnji ličnosti jednog muslimanskog tinejdžera.

UGOVOR

UGOVOR

TINEJDŽER (PONAŠANJE)

RODITELJSKA NAGRADA

KO: JUSUF

KO:JUSUFOVA MAJKA

ŠTA: Pospremati krevet, odjeću ostavljati na predviđeno mjesto

ŠTA: Ne napominjati Jusufa o pospremanju kreveta više od tri puta sedmično, dopustit mu vikendom izlaske s prijateljima i nagraditi ga sa dodatnih 30 minuta razgovora telefonom

KADA: svaki dan

KADA: svaki dan

KOLIKO: pet puta sedmično

KOLIKO: pet puta sedmično

POTPIS i DATUM: Jusuf, 2.4.2011. god.                                                          

POTPIS i DATUM: Jusufova majka, 2.4.2011.god

 

10.1. Zaključak

Islam kao religija pridaje veliku važnost periodu mladalaštva. U vremenu kada mladi (adolescent/tinejdžer) biva izložen svakoj vrsti iskušenja koji donose štetne posljedice jedini pravi izlaz jeste da adolescent uz pomoć roditelja i zdrave okoline izgradi od sebe pravog muslimana. Također pravi put kojim tinejdžer može uspjeti u tome,  jeste ustvari religija koja će formirati zdravu ličnost  na koju možemo računati da će uspjet kako na individualnom, tako i na socijalnom planu.

 Zatim smo u ovom radu naveli da je odgoj jedan od temeljnih ljudskih potreba i jedan od društvenih fenomena po kojima se čovjek i ljudsko društvo razlikuju od životinjskih grupa. To je čitav spektar izgrađivanja pozitivinih crta karaktera, formiranja slobodne svestrano razvijene ličnosti.

Budući da je Poslanik, a.s., najbolji primjer uspješnog odgajatelja omladine zasigurno je i vjera u koju je pozivao – Islam jedina koja na adekvatan način, može dati i nama, muslimanima, primjer na koji način treba da odgojimo adolescente danas.

Neki od stvari koje koje adolescentu stalno moraju biti na umu su: Allah neće zaboraviti nagradu za one koji dobra djela čine; sve što se dešava je zakon prirodnih posljedica; ponos i arogancija su neprihvatljivi; upoznaj se sa šejtanovim metodama i ne pričinjavajte mu zadovoljstvo da od vas pravi budale.

I za kraj želimo podijeliti riječi poznatog alima Hasan el Benna u kojima poručuje omladini:

„Ideja postaje uspješna kada je ojačana čvrstom vjerom, kada je potpomognuta iskrenom namjerom, kada joj se poveća elan i kada nosi spremnost na žrtvu u radu na njenom osvarenju. Ove četiri komponente: iman-vjera, čista namjera, entuzijazam i aktivnost moraju postati kvalitet omladine. Temelj vjere je čisto srce; temelj čiste namjere je čisto biće; temelj entuzijazma su jaki osjećaji, a temelj aktivnosti je mladalačka odvažnost.“ ( Hasan el-Benna, 2000:7)