Nagla i jaka bol u zglobu ne mora uvijek biti giht. Slične simptome može izazvati pseudogiht, odnosno bolest taloženja kristala kalcij-pirofosfata (CPPD).
Za razliku od gihta, koji nastaje zbog nakupljanja kristala mokraćne kiseline, kod pseudogihta se u zglobovima stvaraju i talože kristali kalcij-pirofosfata. Najčešće zahvata koljeno, ali se može pojaviti i u ručnim zglobovima, šakama, ramenima, kukovima, laktovima i gležnjevima.
Nagli napadi
Pseudogiht se najčešće javlja iznenada. Zglob može postati veoma bolan, otečen, crven i topao, a pokreti mogu biti otežani zbog ukočenosti.
Napad može trajati nekoliko dana, ali i nekoliko sedmica ili duže. Kod nekih osoba simptomi se povremeno vraćaju.
Kristali kalcij-pirofosfata talože se u hrskavici i drugim strukturama zgloba. Tačan razlog zbog kojeg dolazi do njihovog nakupljanja nije uvijek poznat. U tome mogu imati ulogu genetika, ranije povrede zglobova, operacije, ali i određena metabolička i endokrina oboljenja.
Kristali se češće stvaraju s godinama. Promjene koje ukazuju na njihovo taloženje mogu se na rendgenskom snimku vidjeti kod gotovo polovine osoba starijih od 85 godina. Ipak, većina ljudi kod kojih postoje ovakve naslage nikada ne razvije simptome.
Ko je u riziku
Veći rizik imaju osobe starije od 65 godina, ljudi koji su ranije povrijedili ili operisali zglob, kao i osobe koje imaju porodičnu sklonost ovom stanju.
Pseudogiht se može povezati i s određenim zdravstvenim problemima, među kojima su hemohromatoza, nizak nivo magnezija, pojačan rad paratireoidnih žlijezda, bolesti štitne žlijezde, hipofosfatazija, osteopenija i hronična bolest bubrega.
Može se javiti istovremeno s gihtom, osteoartritisom, reumatoidnim ili artritisom nastalim nakon povrede.
Kako se postavlja dijagnoza
Ljekar će najprije pregledati bolan zglob i procijeniti simptome. Jedan od najvažnijih načina potvrđivanja pseudogihta jeste uzimanje uzorka tečnosti iz zgloba. Ta tečnost se analizira pod mikroskopom kako bi se utvrdilo prisustvo kristala kalcij-pirofosfata.
Po potrebi se rade i snimanja, poput rendgena, CT-a, magnetne rezonance ili ultrazvuka.
Liječenje simptoma
Liječenje je usmjereno na smanjenje bola i upale. Mogu se koristiti nesteroidni protuupalni lijekovi, poput ibuprofena i naproksena, ali njihova primjena nije pogodna za svakoga.
Ljekar može preporučiti i kortikosteroide, u obliku tableta ili injekcije direktno u zahvaćeni zglob. Kolhicin se također može koristiti za liječenje napada, naročito ako se primijeni u prvih 24 sata, a kod nekih osoba i u malim dozama za sprečavanje ponovljenih napada.
U određenim slučajevima mogu se razmatrati i biološki lijekovi.
Ako se ne liječi, pseudogiht može dovesti do češćih i težih napada, kao i do oštećenja zgloba. Zbog sličnih simptoma ponekad može podsjećati na osteoartritis ili reumatoidni artritis.
Rijetko, kristali se mogu taložiti i u gornjem dijelu vrata, što može izazvati bol u vratu i glavobolju.
Ne postoji siguran način da se pseudogiht u potpunosti spriječi. Kontrola drugih zdravstvenih problema može pomoći u smanjenju rizika od novih napada.
Ako se iznenada pojave jaka bol, otok, crvenilo i toplina zgloba, važno je javiti se ljekaru jer slične simptome mogu izazvati giht, infekcija ili druga stanja koja zahtijevaju liječenje.
Foto: Cazin.net/CGPT
