Bio je to dan u periodu sreće. Morem znanja okupani velikan vjere, hazreti Omer r.a., zatraži dozvolu za ulazak kod Poslanika, s.a.v.s. Unutra, kod Poslanika, s.a.v.s., bilo je žena koje su govorile jačim glasom od Poslanikovog. Kada shvatiše da će ući hazreti Omer, r.a., žene se središe, zategoše i, povukavši ustranu, ušutiše. Allahov Poslanik, s.a.v.s., posmatrao je sa osmijehom ovo stanje žena. Tada hazreti Omer, r.a., uđe. Kada vidje da se Resulullah, s.a.v.s., smiješi poput Dženneta, on ga upita za razlog:
-Allahov Poslaniče, zašto se smiješ?
Nebijji Muhtarem, s.a.v.s., ovako mu odgovori: – Začudih se ovim ženama pokraj mene. Čim čuše tvoj glas, odmah se sakupiše i urediše.
Hazreti Omer, r.a., kaza: – Allahov Poslaniče, ti si mnogo dostojniji poštovanja od mene!
Zatim se okrenu ženama, pa ih upita: – Vi koje svom nefsu dušmanluk činite, zar se Allahovog Poslanika ne plašite, a od mene se plašite?!
Žene prošaptaše: – Da, Omere. Njega se ne plašimo, a tebe se plašimo zato jer je njegova narav mehka, a ti si veoma ljut.
Nakon ovoga, Gospodin univerzuma, s.a.v.s., reče: – Hattabov sine, kunem se Allahom, na kom god se putu šejtan susretne s tobom, odmah promjeni put i skreće sa puta kojim ti ideš. Čak se i šejtan boji tebe. (Buhari i Muslim)
Nebijj vječnosti, s.a.v.s., jednog drugog dana je hazreti Omeru, r.a., rekao: – Omere, da ja nisam poslan, ti bi bio poslan kao pejgamber. Eto Faruka, r.a., čiji život iz temelja je bio nur. Eto faruka, r.a., punog imana, eto čovjeka čiji život iz temelja obasjan nurom.
