U jednoj od dova Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, moli Gospodara da učini Kur’an proljećem njegovog srca. Kur’an je Allahov Govor koji ima takvo dejstvo da preporađa i oživljava umrtvljeno srce. Baš kao što se zemlja rađa i obrađuje u proljeće, čovjekovo srce biva živahno i preporođeno uz Kur’an. Proljeće je idealna prilika da gledamo kako Allah nakon zime oživljava zemlju, kako cvatu ruže i kako drveća listaju. Uzvišeni Gospodar u suri er-Rum (Bizantici), koja je poznata kao sura znakova kaže: “On živo izvodi iz mrtvog i izvodi mrtvo iz živog. On oživljava zemlju nakon mrtvila njena; isto tako ćete i vi biti iz nje izvedeni.”[1]
Nakon zime i mrtvila zemlje Gospodar svega stvorenog, vraća zemlju u život, koja je opet u mogućnost da daje plodove i da se iz nje hrane njezini stanovnici. Uzvišeni Allah buđenje prirode upoređuje sa našim proživljavanjem, koje će biti pravo buđenje, nakon dunjalučkog života.
Kaže Uzvišeni: „On je Taj Koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njeg kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; tako ćemo i mrtve oživjeti da biste se prisjetili i pouku prihvatili!“[2]
Jednu drugu sliku poređenja čovjeka i prirode donosi nam Sejid Kutb u svom tefsiru komentarišući ajet: „I koji čini da rastu pašnjaci, a potom čini da postanu suhi, potamljeni.“[3] Na pašnjaku se nalazi sve što je potrebno za čovjeka i životinje, iz njega se hrani sve živo što gmiže na zemlji. Pašnjak u početku biva zelen, a zatim trava na njemu uvene i biva suha. Ponekad živim bićima odgovara zelena, a ponekad trava koja je suha. Gospodar je taj koji je odredio da u jednom slučaju odgovara jedna vrsta hrane, a u drugom slučaju druga vrsta. [4] Zatim Kutb kaže: „Ukazivanje ovdje na život bilja govori, na neki način, da svaka biljka seže do žetve i svako živo biće do svoga kraja. To je doticaj koji se podudara sa kazivanjem o životu na ovom i na budućem svijetu: Ali, vi više život na ovom svijetu volite, a onaj svijet je bolji i vječan. Život na ovom svijetu je poput pašnjaka koji ima kraj čija trava postaje suha i potamnjela, a budući svijet je onaj koji traje.“[5]
