Madan Lal je rođen u Harijani u Indiji bez ruku, ali to ga nije omelo da postane naširoko poznat, prihvaćen pa i neophodan u svom okruženju.
Cijelog života je mnogo patio jer je bio drugačiji i nije mogao niti da se igra sa drugom djecom, niti da uči kao i svi ostali. Na neki način bio je zavistan od drugih ljudi, ali je u potaji sve vrijeme učio da se osamostaljuje i da, ako ne rukama, sve radi nogama.