Roditeljstvo je zahtjevno i u najboljim okolnostima, a naročito kada se preklapa s perimenopauzom, periodom hormonske tranzicije koji prethodi menopauzi. Stručnjaci navode da se mnoge majke danas odlučuju na rađanje djece kasnije pa tako istovremeno podižu malu djecu i ulaze u rane faze perimenopauze, navodi magazin Parents.
Perimenopauza je opisana kao hormonski prelaz sličan pubertetu ili trudnoći, koji može značajno promijeniti svakodnevno funkcionisanje. Tipično počinje u četrdesetim godinama, ali se simptomi mogu pojaviti i u kasnim tridesetim. Često traje između pet i deset godina, što znači da može dostići vrhunac baš u periodu kada se žene navikavaju na novu roditeljsku ulogu.
Rani znakovi perimenopauze prvo pogađaju menstrualni ciklus kroz skraćene ili preskočene cikluse te jače ili slabije krvarenje. Pored toga, javljaju se promjene raspoloženja, energije i sna. Emocionalno, mnoge žene opisuju ovaj osjećaj kao da više ne prepoznaju sebe, a nepredvidiva priroda simptoma dodatno otežava prilagođavanje.
Ginekologinja Sarah Berg objašnjava da estrogen utječe na regulaciju raspoloženja, način na koji obrađujemo stres i oporavljamo se od emotivnih okidača. Hormoni, kako kaže, ne opadaju postepeno i uredno, već snažno fluktuiraju. Osim emotivnih, česti su i fizički simptomi poput umora, bolova u zglobovima, glavobolja, preraspodjele težine, lupanja srca i smanjenog libida.
Novija istraživanja pokazuju rast usamljenosti i depresivnosti kod generacije X u Sjedinjenim Američkim Državama, pri čemu se porodične politike i svakodnevni stres izdvajaju kao važni faktori. Za ovu generaciju, kao i za milenijalce koji kasnije ulaze u roditeljstvo, perimenopauza sve češće postaje tema terapijskih razgovora.
Psihologinja Heidi Cox naglašava da joj se sve više žena javlja zbog psihičkog zdravlja upravo na presjeku simptoma perimenopauze i roditeljskih izazova. Ističe da roditelji danas osjećaju ogroman pritisak da budu najbolji mogući roditelji dok istovremeno raste svijest da perimenopauza može početi već u tridesetim ili četrdesetim godinama, što se poklapa s najintenzivnijim godinama odgoja djece.
Navode se i statistički podaci o porastu broja poroda kod žena starijih od 30 godina te podaci iz istraživanja koja govore da značajan dio žena koje traže pomoć ljekara zbog simptoma perimenopauze ima između 30 i 45 godina. Time se ilustruje kako se trend kasnijeg roditeljstva prepliće s ovim hormonskim periodom.
Stručnjaci perimenopauzu i roditeljstvo opisuju kao "duplu porciju stresa" jer se istovremeno odvija fizički i emocionalni izazov. Nedostatak sna dodatno pojačava poteškoće, bilo zbog noćnih znojenja, učestalih buđenja djece ili kombinacije oba faktora pa svakodnevni zadaci mogu djelovati beskrajno iscrpljujuće.
Na pitanje postoji li životna faza roditeljstva u kojoj je lakše nositi se s perimenopauzom, zaključak je da svaki period ima specifične izazove. Roditeljstvo adolescenata može se doživjeti kao situacija u kojoj se pod istim krovom odvijaju dvije "hormonalne revolucije", dok briga o maloj djeci istovremeno s poremećajem sna može dovesti do naglog gomilanja umora. Pored toga, simptomi nakon poroda mogu zamagliti razliku u odnosu na perimenopauzu pa stručnjaci primjećuju da su i novopečeni roditelji sve češće istovremeno i u postporođajnom periodu i u perimenopauzi.
Naglašava se važnost toga da ne budete previše strogi prema sebi. Prvi korak je informisanje: shvatanje simptoma i očekivanje mogućeg utjecaja može samo po sebi imati stabilizirajući efekat. Kada žene razumiju da im je tijelo u tranziciji, unutrašnji narativ se može promijeniti od pitanja "Šta nije uredu sa mnom?" ka stavu "Ovo ima smisla".
Poseban naglasak stavljen je na san. Istraživanja pokazuju da znatan procenat žena u perimenopauzi ima poremećaje spavanja pa se savjetuje stvaranje što ugodnijeg okruženja za noćni odmor: rashlađena soba, prozračna posteljina i rutina odlaska na spavanje koja umiruje.
Stručnjaci savjetuju stvaranje rituala brige o sebi koji su prilagođeni svakoj osobi. To može biti redovno odvajanje vremena za sebe. U taj okvir spada i fokus na ishranu i fizičku aktivnost: trening snage i kardio povezani su s boljim raspoloženjem, kvalitetnijim snom i stabilnijim metabolizmom. Uravnoteženi obrasci ishrane, poput mediteranskog načina prehrane, pomažu u smanjenju oscilacija šećera u krvi koje mogu pojačati razdražljivost.
Za očuvanje psihičkog zdravlja preporučuje se proaktivan pristup. Psihoterapija, tretman lijekovima ili njihova kombinacija opisuju se kao oblik brige o zdravlju, a ne kao neuspjeh. Ukoliko se pojave novi ispadi bijesa ili intenzivnije emocionalne oscilacije, savjetuje se obraćanje psihologu specijalizovanom za perimenopauzu i hormonalne probleme.
Osim toga, razgovor s djecom o perimenopauzi može biti koristan za cijelu porodicu. Tema ne mora biti tabu: objašnjavanje da tijelo majke prolazi kroz hormonsku tranziciju koja utiče na san i raspoloženje može stvoriti empatiju, normalizovati govor o tijelu i promjenama te djeci dati jasniju sliku zašto se roditelj ponekad ponaša drukčije.
Primjer jednostavnog, uzrastu prilagođenog objašnjenja može biti: "Moje tijelo prolazi kroz hormonsku tranziciju koja može utjecati na moj san i raspoloženje. Dobro sam, ali mi je ponekad potrebno malo više strpljenja." Stručnjaci smatraju da je već samo izgovaranje simptoma naglas kvalitetno roditeljstvo, jer djeca na taj način dobijaju objašnjenje za ono što primijete, umjesto da neizrečenu napetost osjećaju, a ne znaju je imenovati.
Kada je riječ o tinejdžerima, otvoreni razgovor o hormonima, stresu i psihičkom zdravlju može stvoriti osjećaj povjerenja umjesto hijerarhije.
Perimenopauza nije iskustvo kroz koje roditelji treba da prolaze sami i u tišini. Preporučuje se javljanje ljekaru već pri prvim znacima neredovnih ili izostalih menstruacija, ali i kada se pojave drugi simptomi poput poremećaja sna, promjena raspoloženja ili fizičkih tegoba.
