Blanchflower je nedavno objavio dva dokumenta koja su se bavila analiziranjem razine sreće i nesreće tijekom čovjekova života. Nakon što je pregledao podatke otprilike 500.000 ljudi iz 132 zemlje, otkrio je da kod ljudi u naprednim zemljama razina sreće počinje padati u dobi od 47,2 godine. U zemljama u razvoju ljudi su najnesretniji u dobi od 48,2 godine.
"Postoji kriza srednjih godina s najnižom razinom zadovoljstva oko 50. godine, što je bila i moja najniža točka sreće", kaže Blanchflower te dodaje: "Ali postoje dokazi da se za većinu ljudi od tada stvari poboljšavaju."
Blanchflowerova studija, koja je u obzir uzela spol, obrazovanje, bračni status i status radne snage, nadalje podržava teoriju "krivulje sreće", koja kaže da naša razina sreće pada u prvim desetljećima odrasle dobi, a zatim doseže dno u kasnim 40-ima ili 50-ima, nakon čega opet raste.
I to ima smisla: Većina ljudi u kasnim 40-ima su dio onoga što se naziva "generacijom sendviča". Odnosno, istodobno brinu o ostarjelim roditeljima i vlastitoj obitelji.
"Financijski možda pomažu zdravstvenim potrebama svojih roditelja, dok istovremeno plaćaju školovanje svoje djece", kaže Johnny Taylor, predsjednik i izvršni direktor Društva za upravljanje ljudskim resursima za CNBC Make It.
Također je vjerojatnije da će radnici u kasnim 40-ima biti na srednjim rukovodećim položajima. Preuzimanje više odgovornosti na poslu može negativno utjecati i na razinu sreće, kaže Tess Brigham, terapeutkinja iz San Francisca.
Nadalje, možda upravo u tim godinama dostižu vrhunac u svojoj karijeri te se nalaze u trenutku kada ima malo prostora za napredovanje, a mirovina je još uvijek desetljećima daleko.
"Zadovoljstvo na poslu usko je povezano s ukupnim zadovoljstvom u životu", objašnjava Taylor: "Ljudi sve više priznaju da se u velikoj mjeri definiraju svojim postignućima u karijeri."
Žaljenje i nesigurnost također mogu imati ulogu, smatra psihologinja Neda Gould. Odnosno, ljudi srednjih godina često žale za propuštenim prilikama, ali i strahuju od iduće životne faze.
