Unutrašnja i moralna strana čovjeka, uprkos svojoj važnosti, nije dobila pažnju koju zaslužuje, ili barem nije proučavana onako brižljivo kao druge oblasti vjere.
Zašto se, naprimjer, o abdestu pišu opsežne knjige, s jasno određenim naučnim pristupom, a takve knjige ne pišemo o iskrenosti, osloncu na Allaha, bogobojaznosti, povjerenju, strpljenju i ljubavi?
Ljubav prema Allahu, iskrenost prema Njemu, predanost Njemu, oslanjanje na Njega i strpljivost na Njegovom putu spadaju među najvažnije ogranke imana, pa i među njegove čvrste temelje.
Precizno objasniti ova značenja i iscrpno ih protumačiti znači učiniti veliku uslugu islamu. Gotovo bih rekao da vanjska djela, i u ibadetu i u odnosima među ljudima, postaju istinita i potpuna tek kada iza njih skladno stoje ova unutrašnja značenja i prožmu dubine srca.
Zato o njima treba govoriti često i precizno. Islamskom odgoju u našem vremenu takva su proučavanja prijeko potrebna.
Ako ne budemo valjano izgrađivali duše iznutra i učvršćivali vjerovanje na njegovim misaonim i osjećajnim temeljima, nove generacije neće izbjeći posljedice utjecaja koji ih okružuju. Mogle bi u sebi osjetiti duhovnu prazninu, pa je pokušati ispuniti negdje drugo.
Foto: Cazin.net/CGPT
