Kontroverze oko ofsajda stare su gotovo koliko i sam fudbal.
Oduvijek se raspravljalo o tome da li je pomoćni sudija opravdano podigao zastavicu ili je pogriješio kada to nije učinio. Iako je razvoj tehnologije omogućio mnogo preciznije donošenje odluka, polemike nisu nestale.
Veliki dio rasprava tokom ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva vodi se upravo oko milimetarski tijesnih odluka i pitanja da li se time narušava duh igre, s obzirom na to da se danas dosuđuju ofsajdi koji nekada vjerovatno ne bi izazvali ni najmanju reakciju.
The Athletic objašnjava kako smo došli do ove situacije, zašto je pravilo o ofsajdu izazvalo toliko polemika i kako bi se ono moglo mijenjati u budućnosti.
Šta je ofsajd i zašto postoji?
To je pravilo staro gotovo koliko i sam fudbal.
Mnogo prije nego što je Svjetsko prvenstvo uopće postojalo, dok je fudbal još bio uglavnom lokalna igra, ofsajd je uvršten u prvi nacrt Pravila igre Engleskog fudbalskog saveza još 1863. godine. Cilj je bio spriječiti napadače da stoje ispred protivničkog gola i čekaju loptu kako bi stekli očitu prednost.
Kako objašnjava naš stručni analitičar za suđenje Graham Scott, napadač se nalazi u ofsajd poziciji ako je bilo koji dio njegovog tijela – osim šaka i ruku, kojima nije dozvoljeno postići pogodak – na protivničkoj polovini terena te bliži gol-liniji protivnika od lopte i pretposljednjeg odbrambenog igrača (pri čemu je jedan od njih u pravilu golman).
Postoje i izuzeci. Ofsajd se ne može dosuditi direktno nakon gol-auta, auta ili kornera, pa se ovo pravilo primjenjuje samo tokom otvorene igre ili nakon direktno izvedenog slobodnog udarca.
Međutim, razvoj tehnologije doveo je Pravilo 11 pod sve veću lupu.
Prvo je stigao VAR, koji je iscrtavanjem linija na televizijskom snimku određivao da li je igrač bio u ofsajdu. Taj proces često je trajao nekoliko minuta.
Nakon toga uvedena je poluautomatska tehnologija za određivanje ofsajda (SAOT), koja je prvi put korištena na Svjetskom prvenstvu 2022. godine. Njen cilj bio je ubrzati proces tako što automatski određuje trenutak kada je lopta upućena i iscrtava linije u odnosu na pretposljednjeg odbrambenog igrača i napadača.
Kako danas odluke o ofsajdu prate 3D animacije i sve češće se odlučuje u razmaku od svega nekoliko milimetara, sve je više onih koji smatraju da je fudbal otišao predaleko u potrazi za apsolutnom preciznošću.
Zašto je pravilo o ofsajdu toliko kontroverzno na ovom Svjetskom prvenstvu?
To zavisi od toga koga pitate, ali niz izuzetno tijesnih odluka na ovom Svjetskom prvenstvu izazvao je veliko nezadovoljstvo među igračima i reprezentacijama.
Jedan od njih bio je Cristiano Ronaldo. Portugalska zvijezda vjerovala je da je postigla sjajan izjednačujući pogodak protiv Hrvatske u šesnaestini finala, ali je gol poništen zbog ofsajda. VAR grafika pokazala je da je Ronaldovo rame bilo tek neznatno ispred posljednjeg odbrambenog igrača.
Portugal je, međutim, samo nekoliko dana ranije imao koristi od još manje razlike. Kolumbija je mislila da je postigla pobjedonosni pogodak protiv Portugala u posljednjem kolu grupne faze, ali je gol Davinsona Sancheza poništen jer je vrh njegovog stopala bio u ofsajdu.
Svoje zamjerke imao je i Iran. U dramatičnoj završnici utakmice protiv Egipta Shoja Khalilzadeh postigao je pogodak koji bi njegovu reprezentaciju odveo u nokaut fazu, ali je nakon dugotrajne VAR provjere i 3D animacije utvrđeno da je i on bio u minimalnom ofsajdu.
Takve milimetarske odluke viđene su i širom evropskog fudbala u posljednjih godinu dana, a uvođenje poluautomatske tehnologije za određivanje ofsajda, zajedno s pratećim grafičkim prikazima, dodatno je otvorilo raspravu o tome kada bi VAR uopće trebao intervenirati.
Foto: Screenshot
