Zimsku depresiju najbolje je izliječiti vježbanjem

U ovo doba godine većina ljudi pati od depresije, djelimično zbog hladnoće i zato što su dani kraći pa je ranije mračno, ali i zbog toga što ljudi rjeđe izlaze iz svojih domova pa su i njihove društvene i fizičke aktivnosti smanjene.

Odavno je poznata veza između depresije i tjelesne aktivnosti a dosad je bilo otvoreno pitanje o tome može li redovno vježbanje smanjiti rizik od razvoja depresije.

Novo istraživanje koje su sproveli znanstvenici Opšte bolnice Masačusets (MGH) pronašlo je odgovor na ovo pitanje.

“Korištenjem genetskih podataka, uspjeli smo dokazati da povećana tjelesna aktivnost utiče na smanjenje rizika od razvoja depresije”, rekla je glavna autorica studije Karmel Choi.

Neurotransmiteri su hemijski “glasnici” koji mozgu omogućavaju komunikaciju s tijelom. Jedan od najraširenijih neurotransmitera u mozgu je GABA (gama-aminomaslačna kiselina), neesencijalna aminokiselina i prirodno sredstvo za smirenje. GABA poboljšava kvalitet sna te nam pomaže da regulišemo emocije i lakše se nosimo sa stresom.

Pomoću magnetne rezonane istraživači su izmjerili količinu neurotransmitera u njihovom mozgu prije i poslije vježbanja. Nakon vježbanja, zabilježen je porast tih neurotransmitera.

Dakle, redovnom vježbom smanjuje se rizik od od razvoja depresije. Istraživanje je utemeljeno na rezultatima više istraživanja o genomskim asocijacijama koje su bile fokusirane na povezanost fizičke aktivnosti i depresije.

Studiju su naučnici podijelili u dvije grupe podataka, jednu u kojoj su učesnici sami izvještavali o tome koliko vježbaju i drugu u kojoj su podaci prikupljeni zahvaljujući senzorima detekcije pokreta, prenosi metro-portal.rtl.hr.

Naučnici su objasnili da je to vjerovatno zato što ljudi u svojim izvještajima nisu prijavili određene oblike tjelesne aktivnosti, na primjer, pješačenje na posao ili kućanske poslove. Ističu da je bilo kakav oblik tjelesne aktivnosti dobar i koristan.

“Naravno, jedno je biti svjestan činjenice da je tjelesna aktivnost korisna u sprečavanju razvoja depresije, a sasvim druga je kada se ljudi zaista fizički aktiviraju na vježbi. Moramo još raditi na tomu kako najuefikasnije podstaknuti različite grupe ljudi na fizičku aktivnost”, smatra Choi.

Dodaje kako je potrebno primijeniti drugačiji pristup vježbanju kad su posrijedi osobe genetski predodređene za razvoj te bolesti.