Ljepotica Una evropskog turističkog renomea, sve više postaje naša najbolja i najuspješnija turistička priča.
Rijeka simbol Bihaća i Krajine, sada postaje njihov najveći turistički potencijal i resurs. Una je u posljednjih nekoliko godina postala okosnica turističkog razvoja grada Bihaća i Krajine u cjelini. Tom uspjehu doprinjeli su ljudi koji su u njenoj ljepoti prepoznali šansu za turističku i ugostiteljsku ponudu a zatim mudro i pametno svijetu ponudili domaći turistički proizvod u vidu raftinga i uživanja u predivnim krajolicima uz Unu koji svakog posjetioca ostavljaju bez daha i zovu da se Uni iznova vraća.
Nacionalni park Una je tu ljepotu i idiličnu sliku stavio u u jedan ozbiljan okvir, ali na njenom konačnom izgledu i verziji trebamo svi skupa još puno raditi. Iako su turistička naselja nastala stihijski i bez plana, oni su ipak uspostavili početnu infrastrukturu za razvoj. Prave sadržaje daju oni koji imaju viziju i novac i koji su u turističkom razvoju vidjeli šansu za profitom.
Nažalost, predstavnici vlasti i državne institucije nisu uradile ništa da poboljšaju turističku ponudu. Krajina svakako može više učiniti u pogledu uljepšanja tog prirodnog ambijenta, mnogo toga još nedostaje što imaju normalne turističke destinacije, a najviše od svega - kako je pokazalo jedno istraživanje koje su prije nekoliko godina sprovele dvije italijanske studentice - nedostaje pravih i atraktivnih sadržaja u krajiškim gradovima kako bi se turisti u njima što više zadržali.
Dakle, još puno toga još fali kako bi turizam zasjao punim sjajem, ponuda može biti daleko bolja i kvalitetnija. Naravno, nije dovoljna samo lijepa priroda i ugostiteljska ponuda. Ipak slika novih turističkih objekata i mnoštvo turista govori da je uspješna sezona na pragu.
Dali će se država konačno uozbiljiti i sa sitno interesnih i političkih prepucavanja preći na ozbiljnu priču i turističku investiciju u smislu razvoja turističke infrastrukture ili će sav profit otići u privatne džepove političara i njihovih kumova i prijatelja, ostaje da se vidi.
