Legendarni njemački teniser Boris Becker (57) u svojoj autobiografiji dijeli potresne i iskrene priče iz zatvora, gdje je 2022. godine proveo gotovo osam mjeseci zbog optužbi vezanih za stečaj.
No, među najdirljivijim dijelovima knjige jeste njegovo prijateljstvo sa zatvorskim cimerom Ikeom – bivšim međunarodnim dilerom kokaina koji mu je, kako Becker priznaje, "spasio život".
Nakon četiri sedmice provedene u zatvoru Wandsworth, Becker je prebačen u Huntercombe, zatvor u blizini Nuffielda s oko 480 zatvorenika. Tamo je upoznao Ikea, čovjeka od otprilike 50 godina, impresivne fizičke građe i snažnog autoriteta među zatvorenicima.
"Ljudi su ga poštovali. Sklanjali su mu se s puta. Bio je jak, ali smiren. Slušao je. Bio je čovjek koji ulijeva poštovanje bez riječi", piše Becker.
Zajedno su trenirali, išli na crkvene službe i dijelili svakodnevne zatvorske rituale, a Becker ističe da mu je upravo Ikeova prisutnost pružila osjećaj sigurnosti u nesigurnom okruženju.
Ike je s vremenom počeo pozivati Beckera na ručak u svoju ćeliju gdje je pripremao tradicionalni zapadnoafrički obrok fufu, kukuruzne kuglice umočene u bogat umak od povrća i začina, pripremljene u zatvorskom kotlu. Za Beckera, ovo je bio mnogo više od obroka.
"Shvatio sam čast koju sam primio. Moj cimer je dijelio svoj hljeb sa mnom", napisao je Becker.
Uprkos Ikeovoj kriminalnoj prošlosti, Becker naglašava da ga nije definisalo ono što je bio, nego ono što je pokazivao u zatvoru humanost, lojalnost i duhovnu snagu.
Nakon puštanja na slobodu i deportacije u Njemačku, obojica su nastavili svojim putem. Becker je otišao u Hamburg, a Ike se, nakon kraćeg vremena u Evropi, vratio u Nigeriju, gdje, nije mogao pronaći svoje mjesto u savremenom društvu.
Ipak, jedno iznenađenje zauvijek će ostati u Beckerovom sjećanju, na njegov 56. rođendan u Milanu 2023. godine, među gostima iznenada se pojavio Ike, odjeven u odijelo i kravatu.
"Pogledao sam ga i rekao: 'Hvala ti što si mi spasio život'", piše Becker.
U knjizi, Becker ne krije koliko mu znači to prijateljstvo.
"Mislim na njega često. Na njegove molitve, razgovore s Bogom, ljubav prema teretani i fufuu koji nam je kuhao. Dao mi je osjećaj sigurnosti kad mi se život raspadao. Nadam se da je pronašao mir".
