Zbog čega su nasrnuli na njega, kapitena lokalnog FK Polimlje, mladića o kome niko u gradu na Limu nema ružnu riječ da kaže, Emir ni dan danas ne može da shvati. Sebi jedino zamjera što nije predvidio napad i pokušao da se odbrani.
“Kako sam mogao da predvidim kad nije postojao nikakav razlog da navale na mene, kako kad se nikad nisam našao na mjestu gdje je bila tuča, a kamoli u njoj učestvovao. Kako da se branim kad u životu nisam podigrao ruku na nekoga”, priča za “Blic” Emir Hamzić.
U ranim jutarnjim satima 17. novembra prošle godine Emir se sa djevojkom i prijateljem vraćao iz noćnog kluba. On i djevojka su iz taksija izašli kod jedne pekare, a prijatelj je produžio do druge pekare u blizini.
“Kad smo nas dvoje izlazili iz radnje, neko je nešto ružno dobacio. Ljude koji su to izgovorili, a sa njima u životu na istom mjestu nisam bio, pitao sam: “Da li nama nešto govorite?”. Sljedećeg trenutka jedan od njih se, držeći flašu u ruci, zaletio prema meni, ali se poklizao i pao. Sekund-dva kasnije drugi napadač me je udario šakom po glavi, odmah zatim dobio sam i udarac bokserom. Više se ničega ne sjećam, pao sam u nesvijest”, kaže Hamzić u ispovijesti “Blicu”.
Probudio se u Kliničkom centru u Beogradu dvije sedmice kasnije. Tek po okruženju – doktorima i medicinskim sestrama, krevetu za koji su mu bile vezane ruke i noge, stalku sa infuzijom – shvatio je da je u bolnici, ali ne u Prijepolju.
“Dodirnuo sam rukom glavu i osjetio da sam ćelav, napipao veliki ožiljak”, kaže Emir.
Danima prije toga, dok je on bio u dubokoj komi, trajala je borba za njegov život. Potanko su mu, pošto je izašao iz bolnice, roditelji prepričali dramu.
“Bio sam polumrtav kad su me iz Prijepolja poslali u užičku bolnicu. Odmah potom upućen sam u Beograd sa krvnim pritiskom pet sa deset. Lobanja mi je bila napukla, imao sam tešku operaciju mozga koja je trajala pet sati, skidali su mi hematome. Lijevo oko mi je skoro bilo ispalo, polomili su mi jagodičnu kost, povrijeđen mi je bio i vratni pršljen. Poslije buđenja iz kome još šest-sedam dana ostao sam u bolnici, osoblje me je iz šale zvalo “fenomen”, s obzirom na to šta sam preživio. Sam Bog me je sačuvao”, govori Emir o posljedicama događaja koji mu je promenio život.
Dok je trajala bitka za Emirov život, nema ko nije pružao porodici Hamzić podršku i raspitivao se za njegovo zdravlje. Pokazalo se to nekoliko dana poslije napada, kada je preko 1.500 Prijepoljaca izašlo u protestnu šetnju.
Ne sjeća se Hamzić više od ona dva udarca koje su mu u glavu naneli napadači, ali je kasnije saznao da su huligani nastavili da se iživljavaju nad njim i dok je bez svijesti ležao na ulici.
“Uskoro bi trebalo da idem na još jednu intervenciju. Kako je moglo biti – dobro je. Prognoze su bile da ću ostati slijep na jedno oko i biti invalid. Srećom, nije tako bilo, mada mi ponekad padne “mrežica” na oko. Predviđali su da ću tek oko 1. maja stati na noge, a evo, već duže vrijeme ja pomalo šetam. Oporavljam se.”
Emir je fudbal igrao u novosadskom Proleteru, Zemunu, Goraždu, Slaviji iz Istočnog Sarajeva, Travniku, Sjenici, Zlatiboru. Svuda je bio poštovan. Karijeru je prijevremeno, tuđim hirom, završio kao kapiten u svom Polimlju. U subotu je dobio priznanje opštine Prijepolje kao najbolji sportista grada. Emotivan trenutak za njega, priznaje.
Zna Emir da su povrede takve da je sad već bivši fudbaler.
“Fudbal mi je bio sve u životu. Ništa drugo nisam radio, od lopte sam solidno zarađivao. Trenutno ne mogu da pronađem sebe u budućnosti, u nekom novom pozivu, jer mene je samo fudbal zanimao. Volio bih kada bih mogao da ostanem u sportu, u nekoj ulozi pored terena”, kaže najbolji sportista Prijepolja. A bolji je čovjek nego sportista – kažu svi koji ga poznaju.
Zbog napada na Emira uhapšen je N. S. (24), koji je u pritvoru proveo mjesec dana i protiv koga se pred Osnovnim tužilaštvom u Prijepolju i dalje vodi predistražni postupak zbog nanošenja teških tjelesnih povreda. Dvojica drugih napadača, maloljetnika, koji se terete za nasilničko ponašanje, predati su Višem tužilaštvu u Užicu. Ni protiv njih još uvijek nema optužnice.
