Danas gledamo prazne tribine i pitamo se – kako smo došli do ovoga?

HŠK Posušje – oko 20.000 stanovnika.
NK Jedinstvo Bihać – oko 56.000 stanovnika.

Pogledajte razliku.

Ovakav prizor boli, posebno nas koji znamo šta je Jedinstvo nekada predstavljalo. Nekada su djeca iz cijele Krajine maštala da jednog dana zaigraju za Jedinstvo. Nositi dres ovog kluba bio je uspjeh, ponos i ostvarenje dječačkog sna.

Danas gledamo prazne tribine i pitamo se – kako smo došli do ovoga?

Ne trebamo tražiti opravdanja. Problem je u nama – u našoj pohlepi, neodgovornosti, bezobrazluku i godinama lošeg odnosa prema sportu.

A posebno boli kada znamo da može i mora bolje.

Jer drugi klubovi pokazuju da se može. Da se može napraviti atmosfera, privući publika i vratiti djecu na stadione.

Kod nas, nažalost, predugo lični interesi, pogodovanja i korupcija drže sport u svojim kandžama.

I dok se jedni bore za klub, drugi gledaju šta mogu uzeti od njega.

Jedinstvo nije ničija privatna igračka. Jedinstvo je klub Bihaća i cijele Krajine.

Ovakva slika treba da nas zaboli. Ne da bismo napadali bilo koga, nego da se konačno zapitamo:

Hoćemo li vratiti Jedinstvu ono što mu pripada – publiku, ponos, djecu i budućnost?

Jer može i mora bolje.
Krajina to zaslužuje. Jedinstvo to zaslužuje.

dio teksta i slika preuzeto sa FB