Alfa Romeo
Vozači: Kimi Raikkonen i Antonio Giovinazzi
Momčad Alfa Romea prošlu je sezonu odradila dosta neuvjerljivo. Činjenica je kako, istini za volju, Raikkonen i Giovinazzi i nisu bili označeni kao vozači koji u rukama imaju bolid za borbu s najboljima, ali neka predsezonska predviđanja svrstavala su ih bliže gornjem domu, nego li “fenjerašima” blizu kojih su se na kraju i pozicionirali. Apsolutni bljesak doživjeli su u smiraj sezone na VN Brazila kada su u jednoj utrci osvojili praktički više bodova nego u prethodnih 19, no niti to lijepo postignuće nije izbrisalo prilično neuvjerljiv ukupan dojam.
Što se pak vozača tiče, veteran Kimi Raikkonen koji je nesumnjivo imao ulogu prve violine, sezonu je podijelio na dva dijela. Prvi u kojem je išao već pomalo ustaljenim sistemom, manje više stalnog osvajanja sitnih bodova, i drugi u kojem je osim na VN Brazila uslijedila totalna suša. Što se tiče Kimijevog momčadskog kolege Giovinazzija, od početka sezone znalo se kako će se Talijan do kraja morati grčevito boriti za ostanak u momčadi. Prvi dio sezone s tek jednim osvojenim bodom značio je vrlo izglednu pedalu, posebice nakon krša u zadnjem krugu na otvaranju drugoga dijela sezone u Belgiji, no Giovinazzi je nešto boljim predstavama u nastavku kroz ušice igle ipak zadržao svoje mjesto i za 2020.
Što očekivati u sljedećoj sezoni?
Što se obojice tiče, gledajući prošlu sezonu, ljestvica je postavljena prilično nisko pa stoga nadmašiti postignuća iz 2019. naočigled ne bi trebalo biti previše teško. Ipak, lakše je to reći nego ostvariti jer u ovoj sezoni predviđa se kako bi neki “kikseri” iz protekle sezone, pri čemu se prije svega misli na Renault i Haas, trebali napraviti nešto više. Uz McLaren, koji je u odnosu na Alfu ipak u nekoj drugoj priči, te također vjerojatno potentni Toro Rosso odnosno po novome Alpha Tauri, pred dvojcem Raikkonen – Giovinazzi bit će dosta izazova.
Finski veteran i dalje će nesumnjivo biti onaj od kojega će se očekivati više i koji bi trebao povući ekipu, no iako Kimi konstantno opovrgava upite i napise o tome da u njemu više nema onog potrebnog žara, pitanje je jeli tomu doista tako. Kimijev talent i vještine naravno nisu upitni, vjerojatno niti volja i želja, ali je pitanje može li ta volja i želja ostati konstanta i može li ostati na životu i u situacijama kada su njegove borbe daleko od najboljih i daleko od vrha. Za njega, za momčad, ali i za sve nas bilo bi važno i dobro da mu u Alfi omoguće konkurentan bolid koji će ga češće pogurati u fight, ako ne s najboljima, a onda barem s onima koji su blizu najboljih. U protivnome copy – paste 2019. nije nerealna opcija.
Što se tiče Giovinazzija, osobno ne očekujem nikakve velike oscilacije u odnosu na do sada viđeno. Očekujem kako će Talijan i dalje pokušati sekundirati Kimiju i zapravo se osim za momčad boriti i za sebe i svoju budućnost. Antonio je, pogotovo u nastavku sezone, pokazao određeni napredak, faze prilagodbe i svega ostaloga sada su poprilično daleko iza njega, tako da bez sumnje u ovome trenutku više može i više zna negoli je to bio slučaj u ovo vrijeme prije godinu dana. Ipak, ne vjerujem kako je to dovoljno za nekakve previsoke domete i rezultate.
Vozači: Sergio Perez i Lance Stroll
Prošla sezona za momčad Racing Pointa protekla je relativno dobro. Kažem “relativno” jer bilo je tu očekivanih uspona i padova, nekih ugodnih iznenađenja, ali i razočaranja. Summa sumarum je da u Racing Pointu nisu previše podbacili u odnosu na ono što se očekivalo. Istini za volju, uz primjerice malo veći doprinos Lance Strolla ili uz malo više sportske sreće mogli su ući u još konkretniji fight s Toro Rossom pa i Renaultom, no sve to sada spada u sferu prošlog vremena i teorije ki bi da bi pa se s tom pričom nema smisla previše zamarati.
Što očekivati u sljedećoj sezoni?
Kao i većina momčadi, u Racing Pointu su ostali na istoj postavi, barem kada su vozači u pitanju. Odluka koja je rekli bismo, potpuno očekivana i smislena jer otjerati Pereza bilo bi u najmanju ruku glupo, dok otjerati i zamijeniti Strolla u ovome trenutku realno nije ni moguće.
Što se tiče nekakvih očekivanja, jasno je kako će sudbina i uspjesi cijele momčadi prije svega ponovno ovisiti o nastupima jednoga vozača, Sergia Pereza. Možda je malo nekorektno i nepošteno izjaviti takvo što, ali Meksikanac je u protekloj sezoni od Racing Pointova ukupno 73, osvojio 52 boda. Također, u većini utrka i trkaćih vikenda općenito, izdominirao je mladog Kanađanina pa bi sve osim otprilike sličnoga omjera i u 2020. bilo veliko iznenađenje. Ne dižemo perje Perezu niti omalovažavamo Strolla, ali barem što se Checa tiče prilično je jasno kako će svoju ulogu vrijednog, poštenog i korektnog skupljača bodova nastaviti i u sljedećoj sezoni. Naravno, u skladu s mogućnostima (bolida).
Što se pak Lancea Strolla tiče, već za početak velika je stvar za njega što za razliku od brojnih drugih kolega, nema rezultatski mač nad glavom pa u tom kontekstu može voziti bez prevelikog pritiska i tako nesmetano pokazati što može i zna. Iako često osporavan i od strane dijela medija i navijača obilježen kao tatin sin čije su sposobnosti upitne kvalitete, Stroll je u nekim utrkama imao i određene svijetle trenutke. Nije ih istini za volju u prošloj sezoni bilo previše, ali je nepravedno reći kako ih nije bilo uopće. Ipak, protekla sezona odrađena je nekako samozatajno i često neprimjetno. Također, ako ćemo gledati prošlogodišnji uspjeh momčadskog mu kolege Pereza i komparirati ga sa Strollovim, činjenica je i kako su Lanceovi rezultati mogli i morali biti nešto bolji. Kako bi potvrdio svoj status i ušutkao kritičare, najbolje mu je napokon izaći iz spomenutog nit smrdi nit miriši stanja i pokazati što može i zna. Još jedna prilika je tu, a na njemu je da ju iskoristi.
