Današnja euforija među navijačima, ispunjena Grbavica prilikom treninga Zmajeva i atmosfera tokom utakmice Bosne i Hercegovine protiv Sjeverne Makedonije na Koševu, otvorili su zanimljivo pitanje i dilemu, je li Sarajevo “navijački ili pozerski grad”, kada su reprezentativne selekcije u pitanju u bilo kojem sportu.
Čini se da je Sarajevo ponudilo odgovor onima koji su posljednjih godina tvrdili da glavni grad više nema reprezentativni duh?
Godinama se u javnosti moglo čuti kako Sarajevo više nije ono što je nekada bilo kada je riječ o podršci državnim selekcijama, da su tribune počesto teatralno tihe, ponekad poluprazne i da Sarajevo nema onu potrebnu euforiju jer mu je sve dostupno i na dohvat ruke zbog toga što je glavni grad države a da sa druge strane u manjim i drugim gradovima i sredinama euforija dosegne svoj vrhunac, navijanje i podrška budu za primjer, baš kao što je to slučaj sa našim gradom Cazinom.
Nakon pojedinih slabije posjećenih utakmica, stvarao se utisak da je interes navijača opao, da je veza između reprezentacije i glavnog grada sve slabija, pa čak i da bi nacionalni tim trebao trajno preseliti svoje utakmice u druge sredine.
Međutim, slike sa Grbavice govore nešto sasvim drugo. Slike Koševa i Vječne vatre nakon plasmana na Mundijal, pogotovo.
Kada reprezentacija ima jasnu energiju, kada postoji osjećaj zajedništva i kada navijači vjeruju da ekipa na terenu daje maksimum, Sarajevo pokazuje da i dalje posjeduje snažan navijački potencijal.
Puna tribina nije samo broj prodatih ulaznica. To je poruka da interes postoji i da ljubav prema državnom dresu nije nestala. U gotovo svim državama svijeta postoje gradovi koji predstavljaju prirodne centre reprezentativnog sporta. To nisu uvijek najveći stadioni, ali jesu mjesta gdje su smješteni ključni sportski, medijski i infrastrukturni kapaciteti. U Bosni i Hercegovini tu ulogu donekle tradicionalno ima Sarajevo, kada je fudbal u pitanju to je Zenica a mnogi dvoranski sportovi, Tuzla ili Cazin.
Glavni grad raspolaže najboljom saobraćajnom povezanošću, najvećim smještajnim kapacitetima za gostujuće navijače i delegacije, kao i sportskom infrastrukturom koja može odgovoriti zahtjevima velikih događaja.
Naravno, to ne znači da reprezentacija ne treba igrati i u drugim gradovima.
Naprotiv, Bosna i Hercegovina pripada svim njenim građanima i svaka sredina koja ispunjava potrebne uslove zaslužuje priliku da ugosti nacionalni tim. Ipak, teško je ignorisati činjenicu da Sarajevo i dalje ima posebnu simboličku težinu kada je riječ o reprezentativnim utakmicama.
Možda današnja slika sa Grbavice nije dokaz da se Sarajevo naljutilo. Možda je prije dokaz da je Sarajevo čekalo razlog da ponovo pokaže svoju emociju. A kada je taj razlog dobilo, odgovor je bio jasan, tribine pune, pjesma glasna i atmosfera koja podsjeća na neka ljepša vremena bh. fudbala.
Izvor: Cazin.net
FOTO: NSBIH
