Upravo o tom Novakovom putu, od najmlađih dana, pa do samog svijetskog vrha i momenta kada je u svojim rukama držao sve 4 Gren slem titule govorila je u intervjuu za "Sport klub" njegova majka Dijana.
Dijana je ovom prilikom otkrila brojne nepoznate trenutke iz života najboljeg srpskog sportiste svih vremena i njegove porodice.
Ono što je za nju bilo najbolnije jeste Novakov odlazak ''preko bare.''
- Molim te, Jelena, uzmi ga da bi napredovao, on mora da ode odavde da bi napredovao. Otišao je sa 13 godina ''preko bare'' sa Goranom uz pomoć Jelene Genčić. Znala sam da je u dobrim rukama, jer te akademije jesu dobre, ali nije to to dok nema neko sa njim. Ja sam non-sto zvala da vidim kako je, oni su mu bili kao otac i majka. Već tada se vidjelo da će biti veliki igrač, šta je sve radio sa tijelom, zvali su ga čovjek od gume. Sve je poštovao šta se radi, zagrevanje, istezanje, sve je poštovao. Tamo sreo Ivaniševića i gledao ga kao boga, on mu je davao čokoladice i mnogo ga je Novak volio. Dok je bio tamo družio se sa našom djecom odavde i oni su mu bili jedino društvo - počela je Dijana priču o Novaku i nastavila sa pričom o Marku i Đorđu.
- Braća su imala veliki teret zbog njega, svi su ih upoređivali sa Novakom, a oni su probali da izgrade sebe. Oni ga obožavaju, ali su probali da budu Đorđe i Marko, a ne braća Novaka. Kada je Novak dobio pehar na AO, Marko nije žele da stane sa svima nama da se slika, jer to nije bilo njegovo, pa se uvijek sklanjao jer je htio da ima nešto svoje i da izgradi sebe kao tenisera.
Neizbježan dio priče bio je i skorašnji ATP kup i pobjeda Novaka i Srbije?
- Mogu da kažem da sam bila puna emocija. Vidim koliko mu je to značilo, veoma sam bila ponosna na njega. Sve je prštalo od emocija i oni su to prenijeli na nas. Budili smo se noću da bi gledali. Vidi se koliko im to znači, vidi se sa koliko žara nose zastavu i koliko vole svoju zemlju. Vidjela sam koliko su oni to željeli da osvoje i ovo je kao Dejvis Kup 2010. godine. Ovo će im biti odskočna daska kao i tada, tako se meni čini, da su napunili baterije i krenuli dalje. Bila sam fascinirana onom publikom, ono je bilo kao da su igrali u Beogradu. Oni ljudi su željni Srbije, svoje zemlje, tenisa. Oni sa ponosom ističu odakle su. Novak se hrani publikom, to je njegova hrana! To njemu mnogo znači, on traži podršku publike i to ga je nosilo do pobede u Australiji - oduševljeno je pričala Dijana koja se na trenutak vratila na priči o Marku.
- Marko je imao problema, to je bilo očigledno. Kada imaš jednog kvalitetnog i uspješnog sina, onda mora da bude drugi malo složeniji da pravi ravnotežu. Ali bitno mi je da su kulturna djeca i obrazovana, a ostalo će da se riješi i sve će da prođe kako treba.
Odnos prema porodici Đoković u inostranstvu i Srbiji nekada i sada?
- Dok se Novak nije dokazao, niko ga nije poštovao. Tek svojim rezultatima, kada je postao ime, počeli su drugačije da nas gledaju i da nas uvažavaju. To se vidi u sitnicama. Na primjer u akreditacijama, tada nam nisu davali veliki broj akreditacija, jer smo mi velika porodica, ali npr. Nadalu i Federeru su davali i za djecu, dok smo mi imali ograničen broj, ali sada se sve promenilo. U Srbiji ima onih zavidnih, ali generalno ga poštuju. Bitno je da je uzor djeci i to mi je drago i znak da je nešto napravio. Djeca su počela da igraju tenis na ulici i na terenima i to je pravi znak da radi pravu stvar. Moj sin je ovdje ostavio trag i to je ono što meni znači i drago mi je da ta djeca znaju za Novaka i srce mi je veliko zbog toga.
Dijana se prisjetila i komičnih detalja sa Novakovih početaka.
- Milioni čarapa i prljavog veša, pogotovo sa šljake, to mi je bilo najteže u početku (smijeh). Najviše čega sam željna sada jeste Novaka, jer je tako rano otišao iz gnijezda.
Kako se Novak bori sa pritiskom?
- Naučio je da se izbori radom na sebi. Mislim da su to meditacije, pre svega. Dan pred Vimbldon, sjećam se, on je sa nama, ali kao da nije. Fizički jeste, ali mentalno nije. Igra se sa decom, ali kao da nije tu. On se dva dana mentalno spremao za ono što sleduje i potpuno je mislima bio usredsređen na to. Upravo to mu je pomoglo i da pobjedi u onom velikom finalu sa Federerom i to mi je bio jedan od najtežih mečeva što sam gledala. Ove godine je bilo za vrištanje. U određenim momentima sam se pogubila, nije mi bilo dobro - prisjeća se Dijana i nastavlja.
- Uzela sam krst i rekla možeš ti to i molila sam se Bogu i molitva se uslišila, baš kao na Australijan openu prIJe nekoliko godina i ono finale kada je isto spasao dvije meč lopte, to je za film.
Dijana se prisjetila i istorijske posjete patrijarhu Pavlu za koju do sada je malo ko znao.
- Novak je uvijek uz sebe ima krst koji mu je poklon sa Hilandara koji nosi kao svoju amajliju, on je vjerujući. Sjećam se takođe, mi smo došli u posjetu Patrijarhu Pavlu dok je ležao u bolnici, došli smo porodično, on je bio u polusnu. Đakon, koji je bio tu uz Patrijarha rekao nam je da izađemo i taman kada smo krenuli, Patrijarh Pavle je otvorio oči koju su bile nebesko plave, pogledao je Novaka i dao mu je blagoslov koji nam mnogo znači. To je bio dar od Boga koji Novak nikada neće zaboraviti.
- Protivnik je lijekova, operacije i probao je alternativnim medicinom da to riješi. Šta je radio i kako iskreno niko ne zna, ali ja i ljudi oko njega smo vjerovali u njega i uspio je da se izliječi i vrati na pravi put što su svi vidjeli, nevjerovatno zaista - zaključila je Dijana.
I